Ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice Jugoistočne Europe Stanko Perica kaže da su do sada pomogli 20.000 Ukrajinaca i priznaje da Crkva ovdje nema razvijen rad sa siromašnima za što krivi vrijeme komunizma
Napustio je odvjetništvo da radi s izbjeglicama i kaže: Crkva nije navikla raditi sa siromašnima
Pater Stanko Perica (39) rođeni je Riječanin koji se prije 12 godina pridružio Isusovcima. Javnosti je najviše poznat po svom djelovanju Isusovačkoj službi za izbjeglice Jugoistočne Europe (JRS) koju vodi dvije godine.
POGLEDAJTE EMISIJU:
- Naše društvo više treba poticati kulturu volontiranja i angažman civilnog sektora - kaže nam pater Perica. On je inače diplomirani pravnik, koji je po završetku fakulteta radio i u jednom odvjetničkom uredu, no borbu za pravdu je odlučio zamijeniti borbom za dobrobiti najpotrebitijih. S obzirom na to u kakvom nam je stanju pravosuđe nije niti čudo da se okrenuo Bogu no pitali smo što ga je na to nagnalo.
- Rad u pravosuđu nije bio nezanimljiv. To je dinamičan posao i potrebno je puno energije. Traži veliki angažman. S druge strane sam razmišljao da se negdje želim više dati. Gledajući i kombinirajući uvidio sam da su Isusovci red katoličke crkve koji je isto tako jako angažiran. Pokazuje se za sada da je to dobar potez – kaže nam pater Perica. Otkrio nam je i kako je roditeljima priopćio da napušta pravo i ide za svećenika.
- Dugo sam to odgađao jer sam znao da će ih to pogoditi, a nisam ih htio šokirati. Vidjeli su me kao pravnika koji dobro radi i zarađuje, koji je sretan. Znao sam da ću im prirediti dobar šok. To sam napravio na kraju tako da sam ugasio tv na poluvremenu Lige prvaka i rekao: "Imam vam nešto važno za reći..." No iz prve su mi pružili podršku – priča Perica. Dodaje kako mu se sviđa otvarati nova područja u Crkvi poput socijalnog.
- Tu nismo navikli da je crkva angažirana kao ni na radu sa siromašnima i slično – rekao je. Na našu opasku ne bi li to trebala biti primarna zadaća Crkve da uz prakticiranje vjere pomaže potrebite kaže: "U vrijeme komunizma nije se moglo toliko raditi na tom području pa smo navikli da je Crkva zatvorena unutar svojih građevina." Udruga JRS u kojoj radi osam ljudi i 60-tak volontira pomaže izbjeglicama u integraciji, učenju jezika, smještaju, zapošljavanju dakle savjetima i djelima.
- Financiramo se u potpunosti projektno putem Fondova Europske unije, privatnim donacijama crkve raznim fondacija koji prepoznaju rezultate našega rada. Nije lako se financirati samo iz projekta jer je riječ o velikoj nestabilnosti jer su natječaji za to rijetki – rekao je. Pomažu izbjeglicama da se preškoluju, nauče jezik i nađu posao.
- U jednom takvom projektu bilo je 40-tak ljudi i većina ih se našla posao u Hrvatskoj. To su ljudi iz Sirije, a u zadnje vrijeme dolaze iz Afganistana, Pakistana i Ukrajinaca zadnjih mjeseci – rekao je. Od početka rata u Ukrajini 20.000 ljudi je potražilo pomoć u našoj zemlji preko JRS-a.