Kao prvo, zabranio bih uopće da netko može imati psa, a da pas nije prošao dresuru, a vlasnik obuku. Često viđam na ulici urnebesne situacije kada se sretnu dva psa i onda hoće potrgat povodce koliko jedan na drugog skaču i navlače vlasnike. Ukoliko se pas ima u gradu, onda pored drugog psa prolazi na komandu, a ne kao da je divlji. Kao drugo, svakog psa koji nije pod kontrolom, a to znači da nije u prisustvu vlasnika i nema povodac i brnjicu treba pod hitno staviti u azil, ako takav postoji. Ako ne, eutanazirati. Recite da mrzim životinje (i ljude, naravno), da sam monstrum, ubojica, bilo što. Ali reda mora biti. I mene je ugrizao tuđi pas koji je bio na ulici bez kontrole i nadzora, bez povodca i brnjice. Iz čista mira, došao mi s leđa na ga nisam niti vidio. Došao je zatim vlasnik, prvo nije htio reći da je pas njegov, ali se ipak za njega jako interesirao pa je ispalo da je pas ipak njegov. Od vlasnika nisam mogao dobiti niti ime da provjerim je li pas cijepljen, samo hladno "Pa neće vam niš' bit!". Onda sam morao u policiju da pronađu vlasnika po registraciji auta. Onda se ispostavilo da je vlasnik bivši policajac pa su krenula uvjeravanja od strane prekršajne sudkinje da ga ne tužim, a liječnik je nakon toga saznanja odmah smanjio dimenzije rane. Na zavodu za javno zdravstvo su na jedvite jade došli do informacije je li pas cijepljen ili nije. Pas je trebao biti 30 dana u karanteni, ali je već slijedećeg dana bio na ulici. Znači, locirati-transferirati-eutanazirati.