nisu jedini.........mi živimo u Petrinji, stradala nam kuća ali hvala bogu možemo živjeti u njoj ,jedna susjeda sa kčerkom je otišla u Zagorje i nas zamolila da joj pripazimo na psa i mačku,mi smo njegovu kućicu donijeli u naše dvorište i maca je njihova došla za psom pa su zajedno spavali u kučici ,dobili smo od volontera 18 kg .suhe hrane i puno  paketića svježe za macu,drugi susjedi su također ostavili maloga psića on ne želi kod nas u dvorište pa  mu mi nosimo hranu,napravio mu moj suprug u    drvarnici toplu kučicu,svi smo mi u ovom potresu depresivni i svako malo tutnjave i ljuljanje nas još više plaši ali koliko su životenje preplašene to je neopisivo ,mi imamo kujicu 3 g.staru i macu 16 g.kada se zatrese one su definitivno u depri ,maca nam se nakom tri dana poslije jakog potresa pojavila i mislili smo da je uginula,kada se najede zavuče se pod krevet i cijeli dan ne izlazi osim kada je gladna.....kada bi životinje progovorile ljudi bi plakali....