Nakon 50 godina zvonarka Kata zvoni električnim zvonom

U Kapelici Svetog Ilije u Donjoj Petrički, u 30-tak kilometara udaljenom naselju od Bjelovara, je u ponedjeljak održana Sv. Misa zahvalnica, Kati Crkvenac, koja je do neki dan punih pet desetljeća „vukla“ uže zvona na kapelici najmanje tri puta dnevno. Od ponedjeljka će umjesto starog zvona jedna od rijetkih zvonarki, 82-godišnjoj Kati posao biti olakšan jer je postavljeno električno zvono. Uz to što je tri puta dnevno povlačila uže kako bi se oglasilo zvono, ona je i pripremala odoru za lokalnog svećenika, Krunoslava Benkovića.

Električnim glačalom koju joj je poklonio uz još nekoliko darova, bjelovarsko-bilogorski župan, Damir Bajs, baka Kata kako ju zovu mještani će zamijeniti starinsku peglu na žar, što će joj olakšati glačanje svećenikove odore nakon pranja. 

- Nisam se nadala da će ljudi prepoznati moj rad. Zaista sam sretna da su se i mene nakon više od 50 godina sjetili. Bole me ruke i u zadnje vrijeme sam teško vukla štrik tri puta dnevno kako bi zvonila u 7, 12, i 20 sati – kazala nam je vedra starica.

Kako su ona i njezin sada već pokojni suprug koji je prije nje zvonio bili siromašni, to joj je on 1966. godine „prepustio“ svoj posao kako bi on mogao ići okolo raditi za nadnicu. Govori kako joj ništa nije teško i da u tih nešto više od pola stoljeća nikada nije zakasnila niti jednu sekundu, tako da su mještani po zvonu, koje se čulo i izvan naselja mogli namjestiti satove.

Ne pomišlja na mirovinu

Uz tri puta redovitog zvonjenja gospođa Kata je zvonila i po nekoliko puta dnevno kada je netko u selu umro, što joj je bio dodatni posao uz održavanje kapelice. Isto tako i u slučaju požara ili bilo kakvih nepogoda, baka Kata se oglašavala zvonom čije su tonove svi, a naročito oni stariji odmah prepoznali. Primajući električno glačalo iz Bajsovih ruka izrazila je bojazan da će joj biti teže se naviknuti na ovu novotariju, jer peglom na žar se najbolje snalazi i nikada nije pogriješila glačajući svećenikovu odoru, u što smo se i sami uvjerili jer je bila savršeno uređena. 

Na kraju ove male, ali za gospođu Katu velike svečanosti, župan Bajs joj je poželio puno zdravlja koje joj je neophodno jer ona nastavlja, kao jedna od rijetkih zvonarki posao unatoč što je zakoračila u deveto desetljeće i još ne pomišlja na „mirovinu“.