Na svijetu postoje valjda dva – tri kluba poput Hajduka, ako se možeš nositi s pritiskom igranja u njima, onda slobodno možeš igrati u bilo kojem klubu na svijetu...
'Najviše pamtim Burića, dobili smo Dinamo, dugo bili prvi, a onda nam se dogodila Gorica...'
Nemamo se što lagati, rezultati nisu kakvi bi trebali biti i jedno što mogu obećati je da ćemo ga pokušati popraviti. Peto mjesto je sramota za nas, zaslužujemo puno višem, ali situacija je prošle godine bila baš teška i specifična, ovako nešto se događa valjda jednom u sto godina, kazao je David Čolina (20), lijevi bek Hajduka i mlade reprezentacije Hrvatske, koji je trenutno na pripremama u Postirama na otoku Braču.
Pokretanje videa...
Za Davidom je teška godina, obiteljski problemi i korona odvojili su ga u proljetnom dijelu sezone od terena, na to se nadovezalo i nepovjerenje tadašnjeg trenera Igora Tudora zbog čega je praktično prosjedio prvih šest mjeseci.
- Iskreno, zbog svega se nisam ni mogao potpuno fokusirati na nogomet. Obiteljski problem, pa nedugo nakon toga i pauza zbog korone, a onda sam se i ja zarazio, deset dana nisam smio iz kuće... Sve mi je to razbijalo ritam, teško se bilo naviknuti kad cijeli život treniram dva puta na dan.
Uz sve nedaće koje su ga zadesile, David se morao nositi i s nepovjerenjem trenera Tudora, koji je na njegovoj poziciji koristio napadače Tahiraja i Jakoliša!?
- Bilo je to za mene dosta teško razdoblje, ta dva - tri mjeseca mi je bilo teško prihvatiti trenerovu odluku i sve što se događalo. Nisam se mogao pomiriti s tim, ali nakon nekog vremena shvatio sam da ne mogu previše utjecati na njegovu odluku i nastojao sam raditi na sebi, napredovati, makar na treninzima. Na svijetu postoje valjda dva – tri kluba poput Hajduka, ako se možeš nositi s pritiskom igranja u njima, možeš igrati bilo gdje u svijetu. U tom mi je razdoblju jako puno pomogla podrška izbornika Bišćana, koji mi je ukazao povjerenje, i minutaža koju mi je davao dosta mi je značila za samopouzdanje i da koliko toliko zadržim ritam.
Poprilično nevjerojatno zvuči podatak da je Čolina u Hajduku sezonu i pol, a u tom je razdoblju promijenio čak pet trenera!?
- Došao sam kod Oreščanina, nakon toga je bio Burić, pa Tudor, Vukas i sada Primorac. Dosta je teško raditi i prilagoditi se kad se stalno nešto mijenja, a svaki trener ima svoje navike, svoje viđenje nogometa... - kaže Čolina, koji najradije pamti razdoblje pod trenerom Burićem.
- Igrali smo dobro, pobijedili smo Dinamo golom Jradija, mjesec dana smo bili i prvi na ljestvici, atmosfera je bila sjajna, svi smo bili opušteni, dobro smo igrali i nije moglo biti bolje, a onda su nas dotukla dva vezana poraza od Gorice... Taj susret s Dinamom i dobru igru protiv Galatasaraya pamtim kao naše dobre predstave, iako smo u Istanbulu izgubili. Onih koje bih rado zaboravio ima puno, u zadnje vrijeme valjda svaka druga...
Oni koji trezveno i bez previše strasti i emocija prate igre Hajduka složit će se kako ova momčad vrijedi puno više od rezultata koje postiže.
- Ne samo da vrijedimo puno više, nego i igramo puno bolje od broja osvojenih bodova. Mislim da tu čak ima i psihološkog segmenta, kako god okrenuli mi smo mlada i neiskusna momčad. Nije isto kad su u momčadi svega dva – tri igrača koji imaju stotinjak nastupa, i kad je pola momčadi s 200-300 utakmica u nogama. Sigurno da je tada puno lakše, i zato mislim da ćemo s Kalinićevim iskustvom puno dobiti. Lovre nam je donio dozu ozbiljnosti, ali i dozu opuštenosti, sigurno da će on svojim iskustvom pomoći nama mlađima da budemo opušteniji i sigurniji.
Ono što sve navijače Hajduka zanima je kako se radi na pripremama i hoće li Hajduk izgledati na proljeće bolje nego na jesen.
- Radimo dosta dobro na pripremama, jedini problem nam je što su tereni dosta raskvašeni zbog kiše, ali vjerujem da ćemo se dobro spremiti i od starta krenuti maksimalno. Treba povezati nekoliko pobjeda, kad se pobjeđuje onda je sve bolje i lakše, bolja je i atmosfera, raste samopouzdanje...
Hajduk je u startu imao dobar raspored, najprije Šibenik, potom Lokomotivu i Istru, ali je u međuvremenu u taj niz ubačen i zaostali susret s Dinamom.
- Zašto ne vjerovati da možemo pobijediti i njih? Ima još dosta do kraja, želimo popraviti dojam, imamo i Kup i pokušat ćemo i tu otići što dalje. Ako osvojim kup, to bi bio spas sezone - kaže David, koji je rodom iz Velike Gorice, odakle je i momčad koja je postala Hajdukova crna mačka. Gorica stoji Hajduku na putu i u Kupu, naravno, ako pođu Zagreb, što ne bi trebalo biti upitno. Unatoč tome, David kaže da ga susjedi i prijatelji ne zafrkavaju previše.
- Gorica nije nogometni grad, ne žive ljudi tamo za klub kao što je to slučaj u Splitu, nema previše zafrkancije, a ni ja nisam igrao za Goricu, tako da....
Davida ne brine što je trener Boro Primorac na njegovoj poziciji isprobao i Nihada Mujakića.
- Zdrava konkurencija je dobra, ali ja vjerujem u sebe, vjerujem da ću se nametnuti za mjesto u postavi. Popravio sam dosta igru u obrani, napredovao sam, puno sam bolji nego što sam bio kad sam tek došao.
Iako se do medija probila informacija kako je za njega stigla konkretna ponuda iz Italije, kaže da o tome ne zna ništa.
- Ne razmišljam o ponudama, postoje ljudi koji brinu o tome. Mislim da bi za mene bilo loše napustiti Hajduk, želim se ovdje dokazati i pokazati, iako, moram priznati da godi kad te traže drugi klubovi, znači da vrijediš.
Ugovor ga s Hajdukom veže do ljeta 2023. godine, no i on je, poput svih ostalih suigrača, obavio razgovor s novim sportskim direktorom Mindaugasom Nikoličiusom i odgovorio na pitanje vidi li se i dalje u Hajduku.
- Koliko znam obavljeni su razgovori s manje – više svim igračima i ja sam se izjasnio da želim ostati. Volio bih nešto napraviti s Hajdukom, pogotovo ako se popravi situacija i navijači se vrate na tribine. Nije isto igrati s navijačima i bez njih, kad su tribine prazne svejedno je igraš li kod kuće ili na gostovanjima.