U krilu majčinu satkao si Gospodine svakoga od nas! Tu neprocjenjivu iskru života usadio si u bit našega bića i darovao nešto što se ljudskim jezikom ne da objasniti. Ljubav koju si usadio u čovjeka stvorio si da traje. Stvoreni smo na tvoju sliku i priliku iz same i čiste božanske ljubavi za vječnost, a ne za prolaznost. Iako smo prolaznost sami "zaradili" izabravši grijeh i udaljivši se od tebe za "plaću" dobili smrt u svojoj bezgraničnoj ljubavi i milosrđu koje si nam iskazao, vrata raja i vječnosti su nam ponovno otvorena. Što smo izgubili po prvom čovjeku, sada po novom Kristu si nam ponovno vratio. Onaj sinovski odnos u kojem te s punim pouzdanjem možemo zvati 'Abba Oče' kako te i sam Isus Krist zvao! Sada Gospodine možemo biti sigurni kako nas tvoja ruka vodi i desnica tvoja čuva gdje god mi krenuli i pošli. Ni smrti se više ne bojimo jer znamo da si joj oduzeo žalac. Ti smrt uspoređuješ sa snom i mi ti vjerujemo. (Iv 11,21-27) "Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti. Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj! A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan. Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo? Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"