Ja sam sa svojom djecom bila 24 sata dnevno 7 dana u tjednu...nikud bez njih, nitko mi nije imao pomoći. U jednu ruku malu i kišobran, u drugu vrećice iz trgovine...ne znaš koja ruka više otpada. Sad kad su veći, ne mogu ih se otarasiti, zaljepili se uz mene kao fleka na gumu od bicikla... :D Šalim se, naravno. Bilo mi je preteško, ali vrijeme provedeno s njima nikad ne bih mijenjala, sada smo povezane kao da sam im sestra kako s njima tako i s njihovim društvom. Ful povjerenje imamo jedni u druge. A muž...to je druga priča, pomagao bi i on, ali je poslom često odsutan tako da ga nisam ni opterećivala, a podočnjaci od nespavanja koje sam imala mjesecima ionako su vremenom nestali. Sve ima svoje vrijeme i svoje razloge. Problem je u nama kako se nositi sa izazovima i kako prihvatiti ono što ne možemo promijeniti. Djeca nisu tražila da budu rođena, mi smo se odlučili imati ih i tako se trebamo i postaviti.
Go
Gospoja
06.10.2012.
Odustani
i ja tako 24sata dnevno 365dana u godini..kad sam išla po drugi put roditi od muke nisam mogla kako će ova starija bez mene tih 3-4dana..u bolnici sam svaku več
er plakala ko kišna godina..navala hormona i još tuga što se ovoj starijoj doma vrti po glavi...bilo je i još uvik ima trenutaka kad bi najrađe ko ,munja izjurila iz kuće..ali baš tako vrime s njima ništa ne može zaminiti..
Prikaži još ↓
AT
Anamaria Todorić
06.10.2012.
Odustani
posve se slažem s oba komentara
an
andrea1
07.10.2012.
Odustani
Hvala draga Antonija. Htjela bih još reći da mi je naslov odličan, nema te majke koja je pripremljena na ono što dolazi...uvijek iskrsne nešto neočekivano ma ko
liko god mi mislili da su nas sve naučile naše majke, bake...na kraju krajeva pa i knjige koje smo si unaprijed pripremili. Bitno je što prije shvatiti da imamo novu obvezu kojoj se treba prvenstveno posvetiti. Ako nađemo vremena za uspavljivanje pjesmicom dok su sasvim maleni, kasnije čitanje bajki za laku noć, slušanje događaja iz škole ( a to se može i za vrijeme doručka ili večere dok ih pripremamo) kasnije će nam djeca uzvratiti i imat će vremena poslušati nas kada ih budemo trebali. Govorim iz iskustva, ili sam jednostavno imala sreću da sam bila prgava i uvijek odgovarala ako mi ne možete pomoći, nemojte mi soliti pamet, jer kad svi odu navečer na spavanje koji su mi bebicu cijeli dan drndali na rukama i razmazili ostajem prepušena sama sebi i njezinim urlaukanjem....navikla je spavati samo na rukama. Tako sam ostala prepuštena sama sebi, s djecom postala prijatelj na odstojanju...ono, ne trebaju mi baš sve govoriti ali moram znati s kime su u društvu sad kad su počeli izlaziti i moram imati 2 broja mobitela tih prijatelja (za svaki slučaj ako se nešto dogodi). Stojim iza toga, bake su imale svoju djecu tj. nas a mi imamo svoju,mi rodile smo ih sebi. Nitko nije umro što se 2 mjeseca nije stigao ošišati, bit će vremena za to. Čak mi se dogodilo da sam nakon 3 noći dežuranja uz visoku temperaturu svog djeteta,od umora toplomjer stavila sebi pod pazuh umjesto njemu.. Uživajte u svom djetešcetu skupa s mužem, a prašina....nje je uvijek bilo i biti će :) Lijep pozdrav
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .