Mi smo bili tradicionalno proizvodno društvo, samoodrživa radnička zajednica. Radnici su nekada bili gospodarska okosnica društva, srednji zadovoljni sloj građanstva, koji je od svog rada mogao godinama mirno i situirano živjeti. Mogli su živjeti vrlo solidno, ulagati u svoje obrazovanje, kulturno izdizanje, putovati, upoznati zemlju sa 6 republika i 22 miliona solidarnih gostoljubivih ljudi, širinu njihovih narodnih običaja i kulturnih različitosti, senzibilizirati se prema njima te širiti svoju svijest i bogatstvo civiliziranosti. Radnici su bila cijenjena klasa, stambeno situirani iz radničkih fondova, podizali djecu bez ikakvih egzistencijalnih strahova, mogli toj djeci priuštiti sadržajno djetinjstvo i kvalitetno školovanje svoje djece. Posjećivali su kulturna događanja, čitali, obrazovali se i radili na sebi. Zašto to sve pričam?! Zato da današnja mladež shvati što je nekad bio radnik, a u što ga ova poliička uhljebljena bagra, što liže pete neoliberalnom kapitalizmu, danas pretvara. U običnog bespravnog, beznačajnog, potrošnog i dok odsluži svoj vremenski rok izrabljivanja - hitro zamjenjivog ROBA!!! Eto to nam rade! Ovo nije Zakon o radu, nego Zakon o ROBOVANJU, koji se temelji na ukidanju svih civiliziranih prava radnika te time iznjedrivanju obične služinčadi, koju ćemo eto iz pijeteta nazivat "radnicima", samo zato jer je to "milozvučnije" čut neg ROBLJE.