Od svih ljudi najviše mi je žao vjernika, nevažno koje religije. Ni jedna druga ovisnost (droga,alkohol, kocka, pušenje) ne može se usporediti sa tom strahotom...Kako se othrvati kad te cijeli život plaše da ćeš gorjeti u paklu, da će ti stradati bližnji ako se ne moliš, ako ne postiš i još sto čuda. Zamislite samo kolike generacije jadnih ljudi već dvije tisuće godina očekuje spasitelja i moli mu se i kleći i preklinje a od njega na a ni b....Kolika je to ovisnost kad dobrovoljno šalješ svoje dijete odraslom tipu u haljini sa presmiješnom kapom na glavi i sa štapom u ruci iako sasvim dobro hoda, koji ništa ne radi a propovijeda o radu, koji nema djece a uči te odgajanju, koji nema žene a uči te braku i životnom partnerstvu...Kad gledam one jadne bakice kak ranom zorom jedva hodaju po zimi do ledene crkve pa se unutra još sat vremena smrzavale, muka mi dođe...al onaj tip u halji ne žali, on samo treba ovčice koje će strigati i svoju trbušinu mazati...