Dobar dečko, naš Ivica. Po povratku u Hrvatsku, nakon gomile neuspješnih poslovnih pokušaja u Kanadi, a na poziv Gojka Šuška, Mudrinić se uhljebljuje kao pomoćnik ministar u Ministarstvu prometa i veza. 13. 04. 1992. ministarstvo kupuje od tvrtke „Tempo“ novoizgrađeni peterosobni stan od 203 četvorna metra za gore spomenutu svotu. Šest mjeseci kasnije Mudrinić stan kupuje za 40.293 DEM! Kako je to moguće? Jednostavno… Franjo Tuđman mu je tada osigurao stjecanje stanarskog prava. Kao povratnik iz Kanade koji nikad nije ostvario ni dana radnog staža u tadašnjoj SRH, niti je uplaćivao u bilo kakve stambene fondove koji su onda postojali, Mudrinić nije imao nikakvo pravo za stjecanje stanarskog prava, niti bi ga ikad dobio da nije bilo Tuđmana. To potvrđuje i sam Tuđman na konferenciji 9. 05. 1994. odgovarajući na pitanje Hloverke Novak – Srzić. Opravdanje prd javnosti za to je; j da je Mudrinić stavio na raspolaganje svoje patente i znanje Hrvatskoj. Mala sitnica koja ne štima u toj priči je kaj niko ne zna reći koje je to Mudrinićeve patente iskoristila Hrvatska? … Mudirnić ubrzo odlazi iz vlade, da bi 1996. zasjeo na mjesto direktora HRT-a, te da bi potom konačno zasjeo i u direktorsku fotelju HPT-a 1998. iz koje se nije maknuo do dana današnjeg. Doduše zamalo je odletio 2003. nakon što su nijemci ali i policija posumnjali na mutne poslove Mudirnića, no sve je na kraju nekako završilo dobro po Mudrinića. Jedini konkretni rezultati Mudrinićevog foteljaštva u HT-u su masovna otpuštanja, kočenje razvoja širokopojasnog interneta, kočenje liberalizacije telekom tržišta (rezultati super za DT, ali ne i za Hrvatsku) i najnoviji slučaj afere oko prospekta T-HT-a prilikom IPO-a... Dobar čovjek biznismen i pravi Hrvat taj naš Ivo!