Naravno, postavljaju se logična pitanja:---- 1) Na koji način su mirovinski fondovi procijenili rizike takve transakcije?----- 2) Zašto su napravili značajnu uplatu u kapitalne rezerve?----- 3) Zašto su prihvatili dokapitalizaciju po cijeni 8.000 po dionici kad je prosječna cijena na burzi u 2012. godini bila 5.850 kuna po dionici?------ 4) Je li Hanfa barem prilikom odobrenja Prospekta uvrštenja, provjeravala primjenu Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (koji je tada važio) i pravilnicima koje je sama donijela? 5) Tko će nadoknaditi gubitke ostvarene na ovakvom ulaganju i na ovakav način?----- Ipak, dva su pitanja ključna i nadilaze ovlasti samih članova obveznih mirovinskih fondova (koji u fondove ulažu po zakonu – obvezno!):-------------- 1. Jesu li fond manageri ulažući u dionice Leda d.d. i kapitalne rezerve Leda d.d. (nenominirani kapital), svjesno, znajući za navedene financijske rizike, izložili riziku imovinu obveznih mirovinskih fondova, čijom imovinom su raspolagali kao povjerenička (fiducijarna) institucija čime su prekršili odredbe Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima te članovima fondova prouzročili štetu?-------------- 2. Zašto Hanfa nije pokrenula postupak utvrđivanja odgovornosti društava za upravljanje niti utvrđivala primjenu odredbi vlastitog pravilnika o organizacijskim zahtjevima za mirovinsko društvo za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima i je li na takav način nečinjenja zloupotrijebljen položaj regulatora?