Nakon što su drugi put u dvije sezoen osvojili Kup, Hajduk se nada da će u sljedećoj napraviti iskorak i osvojiti prvenstvo. Sličan plan imali su i na početku ove sezone, no napravili su previše pogrešaka....
Na početku sljedeće sezone na Poljudu ne smiju ponavljati greške koje su napravili u ovoj
"Pazite, kad sam preuzeo klub, 94 posto svih zaposlenika Hajduka nije ništa osvojilo i jako je teško mijenjati taj sustav, oni ne znaju što se sve treba žrtvovati za osvojiti nešto" kazao je nedavno predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić. U dvije godine Hajduk je osvojio dva Kupa i većina zaposlenika i igrača osjetila je slast osvajanja trofeja i igranja velikih utakmica. I stekla iskustvo, i to ne samo kada su pitanju seniori, nego i juniori, koji su igrali finale Lige prvaka mladih. I to je najveći dobitak ove turbulentne sezone...
Pokretanje videa...
A da je bilo malo manje lutanja i nesnalaženja čelnika kluba u dva zadnja prijelazna roka, da se više vodilo računa o infrastrukturi nego o populističkim potezima, na koncu, da trener Ivan Leko nije prilagođavao igrače sustavu nego sustav igračima koje je imao na raspolaganju, sezona je mogla završiti i puno bolje. Jer Hajduk je uoči zadnjeg kola na deset bodova zaostatka za vodećim Dinamom, a samo protiv Istre i Lokomotive prosuli su osam bodova...
Početkom idućeg tjedna, nakon utakmice zadnjega kola sa Šibenikom, svodit će se računi i davati konačna ocjena sezone, no već sada se može konstatirati kako je Hajduk napravio korak naprijed u odnosu na prošlu. Mali korak kada se u obzir uzmu najave i utrošeni novac, ali ipak korak naprijed. Zašto mali? Zbog toga što su s nikad većim budžetom i praktično bez konkurencije Osijeka i Rijeke te uzdrmanim Dinamom koji je proživljavao unutarnja previranja i potrese, definitivno morali napraviti više od ponavljanja prošlogodišnjeg drugog mjesta i osvajanja Kupa. Ako ništa, barem su se do zadnjeg kola morali boriti za oba trofeja...
Zbog čega se to dogodilo i što bi sve trebalo napraviti da se takav scenarij ne ponovi i u sljedećoj sezoni. Jakobušić je priznao da je jako želio osvajanje Superkupa i plasman u skupinu Konferencijske lige, i jasno je da je tadašnji trener Valdas Dambrauskas tempirao pripreme da mu momčad bude u formi u prvom dijelu sezone. No želje predsjednika nisu se ostvarile, Dinamo i Villarreal bile su previsoke prepreke, a u prijelaznom roku momčad nije adekvatno pojačana. I to je vrlo brzo glavom platio Dambrauskas, koga je naslijedio pomoćnik Mislav Karoglan, a njega je zimus zamijenio Ivan Leko koji se na početku nije najbolje snašao. Prosuo je previše bodova te izgubio utrku s Dinamom, ako je uopće i bio u ozbiljnoj utrci za naslov.
Uskoro Hajduka čeka sličan scenarij kao i na početku prošle sezone, opet će je otvoriti utakmicom Superkupa protiv Dinama, opet će juriti plasman u skupinu Konferencijske lige koji će umnogome ovisiti o volji ždrijeba, i opet će u sezonu ući s namjerom da je okončaju osvajanjem oba domaća trofeja. I s dilemom kako posložiti momčad koja će odgovoriti pred nju postavljenim ciljevima. Jer, za bolji rezultat i pomoć Livaji, Melnjaku, Krovinoviću.... ovoj momčadi trebaju barem četiri kvalitetna pojačanja, a priliku bi morali dobiti i neki juniori koji su sjajno prezentirali klub u Ligi prvaka.
Pred čelnicima kluba velike su odluke i za očekivati je da su nešto naučili iz pogrešaka koje su napravili na početku prošle sezone. Prije svega valja na vrijeme dovesti pojačanja i posložiti momčad kompatibilnu s trenerom, svakako dovesti infrastrukturu u red, a onda, uz malo sreće, napraviti i toliko željeni iskorak u Europi, kako bi se popravio koeficijent i u budućnosti imali što lakše prepreke na startu sezone. Držanje koraka s konkurentima za domaće trofeje trebalo bi se podrazumijevati, jer, u dvije zadnje sezone su valjda naučili kako se to radi... I naučili stihove pjesme koju navijači ponavljaju: "Samo jednu želju imam moj živote ludi, da mi Hajduk prvak bude..."