Na moje odluke Vilijev Hajduk se nije žalio, a moj Dinamo je...

Mnogi su se zadnjih dana zapitali tko je taj Saša Pavličić Bekić i kako se usudi u vrijeme najveće globalne krize u novijoj povijesti čovječanstva zamarati šaljivim porukama ministra Vilija Beroša, osobu od čijeg znanja, sposobnosti i koncentracije ovise brojni životi u Hrvatskoj. Naravno, to je samo površno gledanje na benignu poruku koju je Pavličić poslao svom starom poznaniku Berošu, u kojoj ga zeza kako se dobro snalazi u krizi zbog toga što je kao navijač Hajduka navikao na krize...

VILI BEROŠ ZA 24SATA 'Plakao sam zbog Hajduka, a navijače samo treba usmjeriti'

Prava je istina da je poruka bila upućena u dobroj namjeri, a tako ju je shvatio i Beroš, što je uostalom i potvrdio u ekskluzivnom intervjuu za 24 sata.
- Ministra poznajem dvadesetak godina, mi se ponekad tako šalimo, i znao sam da će mu jedna takva poruka barem na trenutak izvući osmjeh na lice, da će mu odvratiti misli od problema i korone. Naravno da je on to tako i shvatio i uzvratio mi istom mjerom, porukama o Dinamu, o koroni, ali nisam očekivao da će o tome baš javno progovoriti na TV... – nasmijao se Pavličić i dodao:
Nije to jedina takva poruka, on je meni poslao onu kako je korona sad na prvom mjestu, što znači da je Hajduk peti... Pa i on je samo čovjek, i njemu ponekad treba ispušni ventil i malo šale...

Njihovo poznanstvo datira odavno, sa suda, Pavličić je odvjetnik, a Beroš dugogodišnji sudski vještak. I nisu uvijek bili tako dobri jedan prema drugome.
- Korektni jesmo, ali ako smo na suprotnim stranama na sudu, svatko nastoji obraniti svoj stav. Moj odvjetnički ured radi jako puno slučajeva naknade štete, i nastojimo za klijente izvući najviše, ali on kao sudski vještak brani svoj nalaz i mišljenje. Zbližili smo se nakon što me jednom nazvao i ispričavao se što je na jednoj raspravi bio malo oštar prema mojoj supruzi, također odvjetnici. Ali to vam je tako, oboje su Dalmatinci, oboje su 'planuli', proradio je temperament...

Beroša danas mnogi pred kamerama uopće ne doživljavaju kao temperamentnog, upravo suprotno, ostavlja dojam mirnog i staloženog čovjeka...
- On je na sudu uvijek znao mirno i staloženo braniti svoj stav i takav je i u ovoj kriznoj situaciji. Morate znati da je on jako cijenjen kao sudski vještak, jedan od rijetkih koji nikad nije bio na 'crnoj listi' osiguravajućih društava ili odvjetnika, koji ne vole nekvalitetne ili pristrane vještake. Naravno da smo sto puta na razne načine pokušavali dovesti u pitanje njegov nalaz i iskaz, ali rijetko nam je to uspijevalo – priznaje Pavličić i dodaje kako je i njega Beroš iznenadio vladanjem ovom teškom situacijom:

- Vjerovao sam u njega, ali sad vjerujem na 'desetu potenciju'. Ne samo zbog načina na koji se nosi s cijelom ovom situacijom, nego i zbog toga što je njegova priprema za ovu krizu bila jako dobra, kao i komunikacija da ljudi shvate kako ovo nije bezopasna stvar. Ovo što je napravio je fenomenalno i svima nam ulijeva povjerenje.

Pavličića kao velikog zaljubljenika u sport posebno oduševljava ponašanje navijača tijekom krize uzrokovane koronom i razornim potresom koji je pogodio Zagreb.
- Mene to nije iznenadilo, pa koliko je navijača bio u ratu, koliko ih je pomagalo u poplavama, požarima, koliko akcija davanja krvi su organizirali. Od kad znam za sebe, idem na utakmice Cibone i Dinama, ali i na druge ako imam prilike. I uvijek sam pravio razliku između navijača i huligana, a razlikovao sam ih i kao Disciplinski sudac, premda je fokus mog posla bio na klubovima, ne na navijačima. Problem je što se navijači u Hrvatskoj generaliziraju i stigmatiziraju kao huligani, što je smiješno. Pa čitav niza političara, sociologa, biznismena... bili su pripadnici navijačke subkulture i pokreta, i to potvrđuje da nisu svi navijači problematični. I zbog toga sam protiv prijedloga novog Zakona, tako rigorozne kazne za te mlade ljude nemaju nikakve veze s logikom, pa mi ćemo uskoro ostati bez navijača, a navijači su ti za koji se igra... Pravog huliganizma u Hrvatskoj i nema. Ima izgreda, baklji, neprimjerenih skandiranja..., ali to je minorno, to nije huliganizam.

Prije dvije i pol godine Pavličić je na elegantan način smijenjen s pozicije Disciplinskog suca, i nije do sada puno pričao o odrađenom poslu, odlukama... Sada nam je po prvi put otkrio neke nepoznate detalje.
- Možda se malo zna, ali moj prvi slučaj bio je napad Alojzija Šuprahe na Marina Brbića. Dakle, presudio sam svom nadređenom Šuprahi, koji je tada bio član IO HNS-a, gotovo maksimalnu kaznu. Brbić je do tada bio rezerviran prema meni, ali je shvatio da možemo imati korektnu komunikaciju i kasnije smo često razgovarali, znao me pitati za neki savjet... Meni je to naravno imponiralo, shvatio sam da je i on osoba koja želi mijenjati postojeće stanje i koji razumije i moju poziciju, kao što ja razumijem njegovu.

Zanimljivo je kako je Pavičić, kao veliki navijač Dinama, znao derbije Dinama i Hajduka na Maksimiru gledati iz 'Hajdukove lože'
- Jednom zgodom Hajduk je poveo i svi su u loži skočili osim mene. A kad je Dinamo zabio, svi su sjedili, pa i ja. Pitali su me zašto se ne radujem, rekao sam im da mi je srce skočilo, ali da kao Disciplinski sudac ne smijem pokazivati emocije na stadionu, makar svi znaju što meni Dinamo znači.

Dobra suradnja s Hajdukom nastavila se i kad je Brbića zamijenio Ivan Kos.
- Ivan je kao mlad došao u Hajduk, ni sam nije znao što bi i kako napravio kada su u pitanju kazne i moja uloga u svemu tome, ali vrlo brzo smo se našli i dobro smo surađivali. Koliko dobro, možda i najbolje svjedoči da se čujemo i danas kad obojica više nismo u nogometu. Nedavno smo se sreli u Kaptol centru u Zagrebu i pozdravili se. I da ne zaboravim, Hajduk kao klub nikad se nije žalio na moju odluku!

Ali Dinamo jest, i to za 'slučaj' Soudani, zbog kojeg je na koncu Pavličić i 'dobio nogu'.
- Otkrit ću vam nešto što mnogi ne znaju. Soudani i ja smo jako dobri, čujemo se i dan danas, i on je odmah bio svjestan što je napravio i nije mi zamjerio što sam ga kaznio. A ta ja odluka bila lagana, jedna od najjednostavnijih koju sam donio. Naime, nakon što je nepoznati čovjek iz Istre prijavio slučaj udaranja igrača Lokomotive, zatražio sam dodatno očitovanje suca Pejina. Da je on napisao kako je vidio da je Soudani dva puta udario Capana, ja ne bi mogao napraviti ništa, ne bih smio mijenjati njegovu odluku. No on je napisao kako je vidio samo prvi udarac, i to je bila osnova za moju odluku.

Sve ostalo je povijest, Žalbena komisija sastala se u rekordnom roku od 24 sata, promijenila Pavličićevu odluku kako bi Soudani mogao zaigrati u derbiju s Hajdukom. Dva člana komisije bili su na njegovoj strani, Cvitanović i Koprivnjak, no s tri glasa za, odluka je promijenjena. Bio je to kraj...
- Bio sam na odmoru u Šibeniku, nazvao me novinar koji ima izvrsne kontakte s HNS-om, i čestitao mi je godišnjicu braka te mi usput rekao da će me dan kasnije smijeniti. Nisu me smijenili, nego mi nisu produžili ugovor, ali kao se kaže, ''nije šija nego vrat''... Pet godina radio sam kao volonter, godinu i pol sam radio kao honorarac, donio 750 odluka... i to mi je bilo hvala.

U cijeloj karijeri Disciplinskog suca najteže su mu pale prijetnje obitelji, o kojima je i javno progovorio.
- Prijetnje na osobnoj razini nisam shvaćao ozbiljno, ali kad su mi prijetili obitelji, to je bilo nešto drugo. Sjećam se kao da je bilo jučer, bio je suprugin rođendan, veliko društvo kod nas, a moja kći na rubu suza. Nisam znao što joj se događa, pozvao sam je vani da popričamo, i ona mi je pokazala na mobitelu stravične poruke. Šokirao sam se, nisam se susreo ranije s takvim stvarima.

Povod je bilo zatvaranje sjeverne tribine Poljuda zbog skandiranja ''Mariću Srbine čakija ti ne gine'', što je bio deveti izgred navijača Hajduka te sezone.

- Pravila su jasna, nisam zatvorio cijeli stadion nego samo jednu tribinu. Bila je to poruka da se prestane s tim. Neke stvari se mogu tolerirati, ali rasizam i šovinizam ne...

Javnom objavom Pavličić je želio ukazati na problem i zaštititi svoju obitelj.
- Morao sam, kćer mi nije mjesec dana išla u školu, prijetnje su dobivali i ostali članovi moje obitelji, čak i punica i punac... Na sreću, sve je ostalo na tome. Nije to bilo nimalo ugodno iskustvo, a jako me razočaralo što me nije nazvao predsjednik HNS-a Davor Šuker, jer, kako god okrenuli prijetnje su mi bile upućene zbog toga što sam radio, i to u sustavu kome je on bio na čelu.

Bilo je to dosta turbulentno razdoblje, slučaj Andrijašević pa upad navijača Hajduka koji je hvataljkom za baklje trčao po terenu za sucem... i kao kruna svega slučaj Soudani...
- I danas stojim iza donesenih odluka i smatram da su sve bile ispravne. A to što to nekome nije odgovaralo, to nije moj problem. Uvijek sam nastojao maksimalno zaštititi nogomet i prave navijače.

Sa sličnom praksom je nastavio i kao Disciplinski sudac ABA lige, kada je sankcionirao prošlogodišnje finaliste Budućnost i Crvenu Zvezdu, na čije su utakmice na tribinama mogle samo žene i djeca. A koliko je ono što radi poštovano, najbolje je osjetio nakon nedavnog razornog potresa koji je pogodio Zagreb, potresa u kojem je ostao bez osobnog automobila na koji se sručila gomila crijepa s kuće ispred koje je bio parkiran.
- Nisam detaljno pregledavao, ali ne vjerujem da je izostala poruka podrške iz ijednog kluba. Svi su se raspitivali, neki nudili i pomoć, smještaj... No lako je za materijalno, tragedija je da je jedna djevojčica izgubila život, i da su teško oštećeni temelji centra grada, vrijedne zgrade, muzeji... Osobno nisam pristalica gradonačelnika Bandića, dapače, nadam se da će neki sada shvatiti koliko su kvalitetne bile njegove odluke o gradnji fontana i slični poduhvati, umjesto da vodi brigu o gradu u pravom smislu te riječi. I tako već 20 godina. Sada nam sve to dolazi na naplatu...- zaključio je Pavličić, jednako tužan i zbog svega što se događa i u 'njegovom' Dinamu, u klubu za koji navija od djetinjstva...