Ne znate u kakvu će se osobu razviti vaš 'mali čovjek', hoće li biti introvert ili ekstrovert, ali bitno je znati da nema ništa loše u tome da dijete teže prihvaća nove okoline i ljude te ako mu je neugodno u velikim grupama
PET KORISNIH SAVJETA
Na koji način možete pomoći svom sramežljivom djetetu bez da ga mijenjate - to nije slabost
1. Prestanite gledati na sramežljivost kao na slabost
- Većina djece pokazuje suzdržanost prilikom upoznavanja novih ljudi. To je sasvim normalno i ta početna sramežljivost upravo je način na koji ulazimo u novi prostor i snalazimo se - rekla je Koraly Pérez-Edgar, ravnateljica Instituta za društvene znanosti pri Dječjem studijskom centru na Sveučilištu Penn State.
POGLEDAJTE VIDEO - greške u odgoju:
Pokretanje videa...
01:19
Zamislite, recimo, sobu u vrtiću prvog dana. Možda postoji jedno ili dvoje djece koja trče uokolo i provjeravaju sve, ali ostatak se drži blizu odraslih ili im treba poticaj prije nego što uopće krenu u sobu, kaže Pérez-Edgar. Potpuno je razvojno prikladno da se mala djeca osjećaju sramežljivo u novim uvjetima.
To ne znači da je sramežljivost netipična ili loša i kod starije djece.
- Nikad mi roditelj nije došao i rekao da je zabrinut za svoju kćer jer ona ima puno prijatelja i uvijek ju pozivaju na igranje te je uvijek u centru pažnje. Jer roditelji to nekako vide kao ideal. Ali možeš biti sramežljivo dijete s jednim ili dva stvarno dobra prijatelja s kojima razgovaraš i koji su podrška. To je odlično. To nije nešto zbog čega bi se trebalo brinuti. To je samo osobnost vašeg djeteta - kaže Pérez-Edgar.
Zapravo, sramežljivost može biti korisna. Prilagodljiva sramežljivost može pomoći ljudima da razmisle prije nego što počnu djelovati, što znači da je zaštitna i može čak učiniti da ljudi djeluju smirenije i pouzdanije. Stručnjaci koji su proučavali sramežljivost potiču ljude da o tome ne razmišljaju kao o boljem ili lošem načinu socijalnog druženja, već samo o drugačijem načinu društvenog postojanja.
2. Izbjegavajte etiketirati svoju djecu i recite drugima da to prestanu raditi
- Nemojte etiketirati svoju djecu kao sramežljivu. Pokušajte objasniti drugima kako vaše dijete sporije prihvaća druge ljude, ali dajte sve od sebe da ne etiketirate takvo ponašanje - kaže pedijatrica Kasey Rangan.
Ako samo napomenete kako je vaše dijete kompleksno, to bi trebalo biti dovoljno da ga i drugi odrasli prestanu etiketirati, čak i ako nisu mislili ništa loše.
3. Dajte djetetu kontrolirane prilike da vježba društvenost
Kontrolirano okruženje ovdje je ključno. Važno je da roditelji ne tjeraju sramežljivu djecu u socijalne ili nove situacije u kojima se osjećaju stvarno nelagodno. Ali važno je i pružiti djeci puno prilika da vježbaju kakav je osjećaj isprobati nove stvari i upoznati nove ljude.
- Postoje brojna istraživanja koja pokazuju da sramežljivoj djeci u socijalizaciji može jako pomoći ako im se omogući odlazak u vrtić ili sportski klub nekoliko dana u tjednu. Tamo mogu prebroditi svoje strahove i naučiti socijalne vještine. To je samo stvar prakse i to može i treba biti strukturirano - kaže Pérez-Edgar.
Pronađite pravu mjeru za poticanje svog sramežljivog djeteta, bez prisiljavanja na situacije koje jednostavno ne odgovaraju njihovoj osobnosti. Pérez-Edgar prisjetila se kako je svoje sramežljivo dijete znala voditi na gimnastiku, ali sjedila je u prostoru za treniranje prvih nekoliko puta, dok se dijete nije dovoljno opustilo da se mogla malo udaljiti.
Također, znajte da vašem djetetu uvijek treba malo vremena da se snađe u okolini. Ono što želite je da se na kraju počnu igrati i istraživati - čak i ako im u početku treba period suzdržanosti od, recimo, 20 minuta.
4. Pitajte ih otvorena pitanja o tome kako se osjećaju
Iako svom djetetu ne želite dati etiketu sramežljivog, važno je dati mu priliku da razgovara o onome što osjeća dok odlazi u svijet i istražuje nove situacije.
- To može biti vrlo jednostavno i otvoreno pitanje poput: 'O čemu si razmišljao danas?' ili 'Je li ti se svidjelo biti na treningu plivanja?' - predlaže Pérez-Edgar.
To će vam pomoći da shvatite da li ih njihova sramežljivost na bilo koji način muči ili im je neugodno, bez da ih etiketirate ili stvarate vlastiti narativ ili brige koje bi dijete moglo preuzeti.
- Riječ je o tome da djetetu dopustite da vam kaže gdje su njegove granice i da to poštujete - rekla je Pérez-Edgar.
To postaje osobito važno kako vaša sramežljiva djeca odrastaju, a vi želite nastaviti podržavati njihovu osobnost, a istovremeno ih osnaživati da razgovaraju s vama ako se bore s anksioznošću ili im je teško shvatiti gdje se uklapaju.
5. Znajte kada treba potražiti pomoć
Ako primijetite da se sramežljivost vašeg djeteta čini ekstremnom (imaju tantrume svaki put kada dolaze u školu ili im je jako teško sklapati prijateljstva), ili se čini da se situacija uopće ne popravlja čak ni s mogućnostima za kontroliranu izloženost, osobito dok se kreću kroz osnovnu školu, vrijedi se obratiti svom pedijatru ili stručnjaku za mentalno zdravlje.
- Dijete zbog kojeg biste se trebali brinuti je dijete koje se nikada ne zagrije za takve situacije i koje nikad sretno ne ulazi u njih te ono koje jednostavno ne može pronaći svoju nišu - rekla je Pérez-Edgar.
Dobra vijest je da rane intervencije mogu biti doista učinkovite u liječenju ili čak sprečavanju potpuno razvijene socijalne anksioznosti i ne moraju biti "super intenzivne" da bi djelovale, rekla je Pérez-Edgar.
Upamtite, prihvaćanje je zaista ključno. Apsolutno nema ništa loše u tome da budu rezervirani i roditelji bi svojoj djeci trebali jasno dati do znanja da im se sviđa njihova osobnost takva kakva jest.
- To nije problem. To je samo vaše dijete - zaključila je Pérez-Edgar za Huffpost.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
