Odmah u startu, jer znamo kamo će ovo ponovno otići (opet), riječi vukovarskog branitelja, inače Srbina (ovo potonje nebitno, ali je temelj teza tamo nekih Jelena, Barbara, Krešimira, Tomislava...): "Što vas toliko muči, njihova pobjeda ili vas poraz. Neću biti licemjer, nemam gene kamene. Koliko vremena provodite pišući, govoreći o Thompsonu. Geni kameni pretvoreni u stihove, opisuju volju, želju, hrabrost i ustrajnost Hrvatskog naroda. Nađite jednu riječ mržnje ja ću se posuti pepelom. Lijepa li si, Nemoj tuđe prokleto je, to su po vama riječi fašisticke. E gospodo i gospođe, Jelene, Barbare, Kreše, Aleksandri!!! Ne, vi samo mrzite, jednostavno ne volite... ono što se tamo dogodilo je uistinu veličanstveno. Toliko pozitive, ljubavi, pažnje, nemam riječi. Toliko ljubavi na jednom mjestu, NEOPISIVO. Naravno, vi ste vidjeli što ste htjeli vidjeti... Pokušajte obuzdati vašu mržnju, gnjev, ipak vi tu živite, trećerazredni glumci, politicari, novinari. Ali nitko vas zbog toga ne vrijeđa." I u pravu je čovjek.