Jedna je velika generacija 1973. zaustavljena korak do finala Kupa kupova, a druga 1984. Kupa Uefe. Oba puta zaustavili su ih engleski velikani...
Na današnji je datum Hajduk igrao dva europska polufinala!
U povijesnim knjigama Hajduka jedan od datuma koji je zlatnim slovima upisan svakako je i današnji 11. travanj, dan na koji je su odigrane dvije velike utakmice, dva europska polufinala, oba protiv engleskih momčadi. Hajduk je 1973. na današnji dan odigrao prvu utakmicu polufinala Kupa pobjednika kupova protiv Leeds Uniteda, a 1984. prvu utakmicu polufinala Kupa Uefe protiv Tottenhama.
Leeds, 11. IV 1983. Prva utakmica polufinala Kupa pobjednika kupova
Leeds United – Hajduk 1:0 (1:0)
Stadion ''Elland Road'' - gledatelja 32.000
Sudac: Giula Emsberger (Mađarska)
Strijelac: Clark 21. minuta
Leeds United: Harvey, Reaney, Cherry, Bremner, Yorath, Hunter, Lorimer, Clark, Jones, Giles, Bates (Jordan).
Hajduk: Vukčević, Džoni, Bošković, Peruzović, Holcer, Buljan, Hlevnjak, Boljat, Jovanić, Jerković, Šurjak.
Hajduk je u polufinale Kupa pobjednika kupova 1973. godine ušao nakon što je u ranijim pretkolima izbacio Fredrikstad, Wrexham i Hibernian, a u tom prvom susretu u Leedsu, koji se igrao na današnji dan, izgubio je s minimalnih 1:0. Hajduk je vodio Branko Zebec, no bijeli nisu bili posebno uspješni u prvenstvu, sezonu ranije u kojoj su osvojili kup okončali tek na desetom mjestu, a u sezoni polufinala Kupa pobjednika kupova bili su deveti. Tek godinu kasnije, kada momčad preuzima Tomislav Ivić i odmah je podmlađuje i dovodi Oblaka, Hajduk osvaja duplu krunu i od tada počinje njegovo zlatno doba i niska trofeja.
Na Elland Roadu u Leedsu Hajduk je pred 32.000 gledatelja zaigrao u sastavu Vukčević, Džoni, Bošković, Peruzović, Holcer, Buljan, Hlevnjak, Boljat, Jovanić, Jerković i Šurjak, a jedini gol zabio je Allan Clark u 21. minuti, nakon što je od centra predriblao nekoliko igrača Hajduka i zabio gol. Leeds je u to vrijeme bio ponajbolja engleska momčad, koja je gajila pravi otočki stil nogometa, pun ritma, agresije i nabacivanja lopti u kazneni prostor Hajduka.
Imao je i Hajduk svojih šansi preko Hlevnjaka i Jerkovića koji je pogodio gredu nakon što je Hajduku od 68. minute imao igrača više zbog isključenja strijelca Clarka, koji je kopačkom u glavu udario Boljata. Hajduk se u Split vratio pun nade, no unatoč svemu u momčadi nije vladala dobra atmosfera. Bilo je puno trzavica pa je Zebec uoči uzvrata potjerao na tribine golmana Vukčevića. Hajduk je bio bolji, napadao cijeli susret nošen podrškom krcatog Starog placa, no na koncu je ostalo 0:0, a u finale s kasnijim pobjednikom Milanom u Solun je prošao Leeds.
- Mi smo se jako pribojavali te utakmice, Leeds je bio strašna momčad, prepuna reprezentativaca, pogotovo Škota s kojima smo godinu kasnije igrali na SP u Njemačkoj. Jedan detalj mi je ostao u sjećanju, oni se uopće nisu zagrijavali za utakmicu, ni na glavnom ni na pomoćnom terenu, samo su uletjeli na početak i počeli trčati kao navijeni... - ispričao nam je Ivan Buljan i dodao:
Dobro smo se držali, pazite, bila je to za nas velika stvar, igrati polufinale... Mi smo ipak bili hendikepirani, naši protivnici su mogli igrati sa strancima, mi nismo, dolazili su iz bogatijih država i u njima se koncentrirala kvaliteta... No mi smo unatoč tome napravili sjajan rezultat i to mi je unatoč porazu jedna jako lijepa uspomena. Pogotovo što smo u uzvratu bili bolji i držali se u igri sve do zadnjeg sučevog zvižduka.
Split, 11. IV 1984. Prva utakmica polufinala Kupa UEFA
Hajduk – Tottenham 2:1 (0:1)
Stadion Poljud, gledatelja 40.000
Sudac: Robert Wurtz (Francuska)
Strijelci: Falco 18. - Gudelj 67., Pešić 77.
Hajduk: Simović, Cukrov, Miljuš, Gudelj, Jerolimov, Rožić, Vulić, Slišković, Zo. Vujović (Prekazi), Ćelić, Pešić.
Tottenham: Perks, Thomas, Hughton, Roberts, Miller, Perrymann, Hazard, Archibald, Falco, Mabbut, Gavin.
U polufinale Kupa Uefe Hajduk je ušao nakon što je u ranijim kolima prošao Universitateu, Honved, Radnički i Spartu, a u prvom susretu s Tottenhamom igranom na današnji dan 1984. godine slavili su 2:1 golovima Gudelja i Pešića u drugom poluvremenu.
Koliko je to bio važan događaj za sve navijače Hajduka i kava je euforija vladala, najbolje svjedoči kako su na Poljudu zaprimili rezervacije za čak 130.000 ulaznica!? Naravno, mjesta na Poljudu bilo je samo za 40.000 najsretnijih, koji su unatoč jakoj kiši došli vidjeti još jedno čudo. Podsjetimo, Blaž Slišković im je donio prolaz u četvrtfinalu golom Sparti u 119. minuti.
Tragičar utakmice bio je Ivan Gudelj koji je neoprezno igrao rukom u svom kaznenom prostoru, a gol za vodstvo gostiju zabio je Falco već u 18. minuti. I to kako, Simović mu je obranio šut s bijele točke, Falco je prvi došao do odbijene lopte i opet pucao, no Simović mu je obranio i drugi šut, ali treći put ni on nije mogao ništa... Ponovio se scenarij iz 1980. godine kada je Primorac darivao HSV u četvrtfinalu Kupa prvaka.
- Ni 40 godina nakon utakmice na znam objasniti zašto sam loptu koja je išla visoko preko mene dirao rukom. Očito nisam dobro procijenio putanju - kazao je Gudelj, koga je trener Nadoveza stavio na beka, gdje je čuvao Archibalda.
- Inače sam volio biti slobodan, kretati se, dolaziti iz drugoga plana, ali Nadoveza je trebao beka koji će čuvati Archibalda. Malo je poznato da sam se par mjeseci ranije, u siječnju vratio iz JNA i da nisam bio potpuno spreman, ali ambijent i važnost utakmice dali su mi dodatnu snagu.
- U poluvremenu je bilo svega, i teških riječi, bio sam tužan, depresivan, rekao sam da više neću igrati nogomet... I Nadoveza je popustio i vratio me u vezni red. Okrenuli smo igru, zabio sam gol, asistirao Pešiću, imali smo još dvije mrtve šanse... Imali smo prednost, ali u uzvratu na White Hart Laneu smo igrali bez Zlatka Vujovića i Sliškovića, primili smo jeftin gol u početku susreta i na žalost ispali, ali ako je neka utjeha, od kasnijeg osvajača trofeja. Mi smo našu priliku propustili na Poljudu – i danas je uvjeren Gudelj, koji vjeruje da je Hajduk zaslužio europski trofej:
- Ne znam jesmo li bili bliže protiv HSV-a u Kupu prvaka 1980., protiv Leedsa u Kupu kupova 1973. ili protiv Tottenhama u Kupu UEFA 1984. Sve su to bile velike utakmice, velike momčadi Hajduka, ali niti u jednoj nismo imali sreće... Šteta, Hajduk kao klub i vjerna vojska njegovih navijača zaslužila je barem jedan europski trofej...