Osobe s karakteristikama sindroma Petra Pana mogu odbijati preuzeti odgovornosti koje dolaze s odraslom dobi, imati poteškoća u održavanju zdravih odnosa te patiti za mladošću
POPUT LIKA IZ BAJKE
Muškarci koji nikad ne odrastu: Evo što je 'sindrom Petra Pana'
'Sindrom Petra Pana' popularan je psihološki izraz koji opisuje mlade odrasle osobe, osobito muškarce, koji ne mogu 'odrasti'. Dr. Dan Kiley skovao je taj pojam u svojoj knjizi iz 1983. Sindrom Petra Pana: Muškarci koji nikad nisu odrasli. Godinu dana kasnije objavio je The Wendy Dilemma, ocrtavajući poteškoće mladih žena u vezama s 'Petrom Panom'.
POGLEDAJTE VIDEO: Luda vožnja
Pokretanje videa...
00:52
Osobe s karakteristikama sindroma Petra Pana mogu odbijati preuzeti odgovornosti koje dolaze s odraslom dobi, imati poteškoća u održavanju zdravih odnosa te patiti za mladošću. Dok većina ljudi s vremena na vrijeme može čeznuti za jednostavnošću djetinjstva, osobe sa sindromom Petra Pana mogu imati poteškoća s životom tipične odrasle osobe.
Sindrom Petra Pana nije formalna dijagnoza već je neslužbeni izraz koji koriste neki psiholozi.
Prema Kileyu, ljudi sa sindromom Petra Pana ponašaju se neodgovorno i mogu pokazivati narcisoidne crte osobnosti. Zbog toga im je, kaže, izazovno imati funkcionalne društvene, profesionalne i romantične veze.
Navodi da, budući da ljudi sa sindromom Petra Pana odbijaju prihvatiti odgovornost, skloni su kriviti druge za svoje probleme. Također imaju poteškoća s izražavanjem svojih osjećaja, što doprinosi njihovom problemu s održavanjem odnosa.
Osobine i karakteristike
Budući da sindrom Petra Pana nije formalna dijagnoza, nema jasnih kriterija za definiranje stanja. Međutim, neki često spominjani znakovi uključuju:
- poteškoće s odgovornostima i predanošću
- nezainteresiranost za karijeru ili posao
- samoljublje
- strah od samoće
- poteškoće u kontroli impulzivnog ponašanja
- oslanjanje na druge
- izbjegavanje kritike
Ključna karakteristika sindroma Petra Pana su poteškoće s osobnim i romantičnim vezama. Neki ljudi često mijenjaju partnere, često traže partnere koji su djetinjastiji od njih samih, a veze prekidaju kad se pojavi potreba za većom razinom predanosti.
U svojoj knjizi iz 1997., Muškarci koji nikad ne odrastu, Kiley je naveo sedam ključnih pokazatelja sindroma Petra Pana. Oni uključuju:
- Emocionalna paraliza: Ljudi mogu imati prigušene emocije ili izražavati svoje osjećaje na neprikladne načine.
- Sporost: Mogu biti apatični, odgađati zadatke i često kasniti.
- Društveni izazovi: Mogu se osjećati tjeskobno i imati poteškoća u stvaranju značajnih prijateljstava.
- Izbjegavanje odgovornosti: Ljudi često izbjegavaju preuzeti odgovornost za svoje pogreške, a krivicu prebacuju na druge.
- Ženski odnosi: Prema Kileyu, ljudi mogu imati poteškoća s majčinskim odnosima i tretirati buduće romantične partnere kao 'majčinske figure'.
- Muški odnosi: Mogu se osjećati udaljeno od svog oca i imati problema s muškim autoritetima.
- Seksualni odnosi: Mogu se bojati odbijanja od romantičnih partnera i željeti partnera koji ovisi o njima.
Jasno je da Kiley mnoge kriterije temelji na zastarjelim, patrijarhalnim idejama o rodu i seksualnosti, pa se oni često ne odražavaju u modernom pogledu na sindrom Petra Pana.
Dok su raniji tekstovi navodili da sindrom pogađa samo muškarce, ove karakteristike mogu pogoditi bilo koga, bez obzira na spol ili rod.
Uzroci
Malo je istraživanja o sindromu Petra Pana, tako da psiholozi ne znaju točno što uzrokuje sindromska ponašanja. Neki stručnjaci tvrde da prezaštitnički raspoloženi roditelji mogu povećati vjerojatnost da će se kod djeteta u odrasloj dobi razviti taj sindrom.
Obrazloženje iza ovoga je da kad su djeca prezaštićena, ne razvijaju vještine koje su im potrebne za suočavanje s izazovima stvarnog života. Kad odrastu, oni očekuju isto sigurno, privilegirano okruženje koje su imali u djetinjstvu.
Prema Kileyu, sjeme sindroma Petra Pana sije se u djetinjstvu. Simptomi se mogu početi pojavljivati oko 11-12 godine, a kako dijete prelazi u adolescenciju, oni postaju sve prisutniji.
Odnosi
Jedan od glavnih problema muškaraca sa sindromom Petra Pana je održavanje zdravih romantičnih veza. Mogu imati poteškoća u izražavanju osjećaja, slušanju partnera i igranju ravnopravne uloge u vezi. Osim toga, mogu staviti nepravedan teret na svog partnera.
U skladu s Kileyjevom idejom da sindrom Petra Pana pogađa samo muškarce, izdao je popratnu knjigu 1983. pod naslovom The Wendy Dilemma. Iako se ova knjiga oslanja na rodne stereotipe, teorija koja stoji iza nje može se primijeniti na bilo koju osobu koja je romantični partner 'Petra Pana'.
Premisa knjige ovisi o činjenici da je 'Wendy' sporedna partnerica koja uvijek stoji iza Petra Pana. Budući da su nezainteresirani ili vjeruju da bi se drugi trebali pobrinuti za odgovornosti odraslih kao što su donošenje odluka, plaćanje računa, pripremanje obroka i više, Wendy u vezi mora 'odraditi' taj dio.
Neki ljudi koji upadaju u te uloge možda nisu ni svjesni da to čine. To može uzrokovati značajne probleme u vezi i negativno utjecati na oba partnera.
Na temelju prošlih iskustava i osobnosti pojedinca, za neke je vjerojatnije da će omogućiti nezdravo, neuravnoteženo ponašanje u odnosima.
Teškoće odrastanja
Mnoge karakteristike sindroma Petra Pana - kao što su nedostatak interesa za posao, odbijanje ispunjavanja odgovornosti odraslih i problemi u komunikaciji u odnosima - mogu zvučati nevjerojatno poznato nekim mladim odraslim osobama.
Mnogi su to već iskusili i više nego ikad, mladim ljudima može biti izazovno krenuti u odraslu dob.
Ovdje se postavlja pitanje: Je li to Petar Pan ili nešto sasvim drugo?
Postati odrasla osoba nije nešto što se događa preko noći. To je postupan proces koji se odvija godinama.
Povijesno gledano, ključni pokazatelji odrasle dobi uključivali su čimbenike poput braka, posjedovanja kuće i roditeljstva. Kad su ljudi dosegnuli ove 'prekretnice', automatski su bili prisiljeni preuzeti novu razinu odgovornosti, a ta stabilnost ih je definirala kao odrasle osobe.
Međutim, trenutna generacija mladih odraslih doživljava znatno drugačiji socioekonomski krajolik, što znači da mnogi ljudi pomiču te prekretnice sve dalje i dalje.
Kako se prosječna dob za stupanje u brak i prvo roditeljstvo povećala, a vlasništvo nad kućom postaje sve nedostižnijim snom, mnogi se mladi ljudi mogu osjećati kao da nisu uistinu 'odrasli'.
Važno je znati da se odrasla dob događa sa ili bez ovih prekretnica, iako je možda teško poistovjetiti odrasli život s onim prošlih generacija.
Doživljavanje neugodnih osjećaja pri ulasku u mladu odraslu dob je sasvim normalno. Većina ljudi ima poteškoća s odgovornostima 'odrastanja', a gotovo svi povremeno žude za jednostavnošću djetinjstva piše Medical News Today.
Međutim, ako je osobi stalno teško održavati zdrave odnose i odgovornosti odraslih, možda bi bilo dobro kontaktirati stručnjaka za mentalno zdravlje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
