Muškarci i žene različito sanjaju no isto reagiraju

Samo ljudi s ekstremnim psihološkim poremećajima ne sanjaju, utvrdili su znanstvenici. Svi sanjaju, ali većina se ne sjeća snova. To je zbog toga jer već pet minuta nakon buđenja zaboravljamo pedeset posto onoga što smo sanjali. Ljudi zaborave 90 posto snova, a one koje zapamte ipak ne pamte u cjelosti. Nedostaju im brojni dijelovi, a san se lako zaboravlja i pri najmanjom ometanju.
Razlika je i u spolovima. Tako muškarci češće sanjaju druge muškarce, a žene podjednako sanjaju i žene i muškarce. I jedni i drugi imaju seksualne reakcije na snove, neovisno je li san seksualne naravi ili ne.

>> Iako se u snovima često pojavljuju stranci, oni su nam zapravo uvijek poznati. To može biti čovjek kojeg ste vidjeli u autobusu, a kojeg se ne sjećate. No podsvijest ga je zapamtila. Kao i tisuće lica koje svakodnevno vidimo. Mozak tako na raspolaganju ima pregršt likova za uzbudljive noćne priče.

>> Ljudi koji su rođeni slijepi ne vide slike u snu, ali sanjaju vrlo živopisno pomoću osjeta zvuka, mirisa, dodira i emocija. Ljudi koji su poslije rođenja oslijepili mogu sanjati u slikama. Potreba tijela za snom toliko je jaka da i njima mozak virtualno stvara sve moguće situacije.

>> Tijelo je u snu doslovno paralizirano, dokazali su znanstvenici. Stručnjaci pretpostavljaju da se tijelo tako štiti od iznenadnih reakcija na snove. Žlijezde najprije izlučuju hormone koji uspavljuju, a neuroni šalju signale leđnoj moždini, pa se tijelo tako postupno opušta, a kasnije i paralizira.

>> Većina ljudi sanja u boji, no 12 posto ljudi na svijetu sanja isključivo crno-bijele snove. Nije poznato zašto, no od onih koji sanjaju u boji, mnogi ih u snovima doživljavaju intenzivnijima i ljepšima nego u stvarnosti. Također, ljudi imaju tematske snove i najčešće sanjaju isto, poput bježanja, sporog trčanja, ispadanja zubi ili padanja na ispitu.

>> U nedavnoj studiji znanstvenici su budili studente ispitanike čim bi počeli sanjati. Oni su spavali osam sati, ali svaki put kad bi počeli sanjati (u REM fazi), probudili bi ih. Nakon tri dana svi su imali problema s koncentracijom i nervozom, a mnogi su halucinirali te pokazivali znakove psihoze. Čim su počeli normalno sanjati, mozak i tijelo su se oporavili.

>> Djeca do treće godine ne sanjaju sebe, samo druge. U toj dobi imaju i više noćnih mora nego djeca sa sedam ili osam godina. Tijekom hrkanja sanjanje nije moguće, otkrili su znanstvenici, a veća je vjerojatnost da ćete se sjetiti sna ako se probudite u REM fazi spavanja.