Slušao sam kapi kiše kako udaraju po ceradi i osjetio lupanje njegovog srca ispod krzna. Kada sam otpuhivao dim, frktao je i kihao, opisao je Robert Franklin Leslie svoje iskustvo
FANTASTIČNO ISKUSTVO
Muškarac i medvjed kao braća: 'Spavali smo zajedno u šumi'
Bosca sam upoznao u dalekoj pustinji, blizu Mount Robsona na zapadu Kanade. Bio je kraj drugog dana planinarenja. Našao sam se na čistini pokraj potoka i spremao se upecati nešto za večeru. Tada sam podigao pogled, i evo ga, ogromni crni medvjed koji je polako obilazio čistinu na udaljenosti od oko 27 metara. Tada još nije bio moj Bosco, gledao sam ga sa strepnjom, prisjetio se Robert Franklin Leslie, pisac koji je 1968. godine napisao knjigu 'The Bears and I: Raising Three Cubs in the North Woods' po kojoj je Walt Disney snimio film 1974. godine.
Kaže da je stajao pored potoka i osjećao se vrlo ranjivo jer nije imao nikakvo oružje kojim bi se obranio. Odlučio je ostati miran i nastaviti s ribolovom kao da medvjeda u blizini nema. Za to vrijeme, medvjed ga je promatrao sa zanimanjem i prišao mu bliže.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:26
Robert je živio s divljim stvorenjima 30 godina i, kaže, poštuje njihov prvotni strah, stoga je sve radio polako i promišljeno kako bi medvjedu dao priliku da sve vidi.
- Ubrzo je sjedio na manje od metar i pol od mene, vrlo zainteresiran za to što radim. Kada sam upecao pastrvu dugu nekih 35 centimetara, dobacio sam je njemu. Progutao ju je ne trudeći se žvakati. Kada sam ponovno namještao udicu, prišao mi je još bliže i namjestio svoju veliku dlakavu pozadinu na travnjak pored moje čizme i naslonio se sa svojih 230 kilograma na moju desnu nogu - nastavio je s ovom izuzetnom pričom.
Polako se spuštao mrak, a on je i dalje pecao za tog medvjeda fasciniran njegovom nježnošću i time koliko može pojesti. Pecanje je polako priveo kraju i uputio se u svoj kamp, a medvjed je išao za njim. Tada je, kaže, počeo o njemu razmišljati kao o velikom Boscu.
- Upalio sam vatru nakon večere, sjeo na vreću za spavanje i zapalio lulu. Cijelo to vrijeme Bosco je sjedio kraj vatre, ali u trenutku kada sam se udobno smjestio, prišao je i sjeo pokraj mene. Nisam obraćao pažnju na miris njegovog vlažnog krzna, radije sam uživao u njegovoj toplini dok smo zajedno sjedili na vreći za spavanje ispod zaklona. Slušao sam kapi kiše kako udaraju po ceradi i osjetio lupanje njegovog srca ispod krzna. Kada sam otpuhivao dim, frktao je i kihao, a ja sam oponašao većinu njegovih pokreta, zamahivao sam glavom kao on i njušio zrak - nastavio je Robert s pričom.
Medvjed ga je potom počeo lizati po rukama, a on se zapitao što bi sada želio. Palo mu je na um da bi mu mogao dati šaku soli što je životinju oduševilo.
- S oduševljenjem je prikovao moju ruku na zemlju, svojim kandžama od nekih desetak centimetara kojima je mogao oguliti koru sa posve izraslog cedra, kojima je nosio svojih 230 kilograma dok je galopirao na vrh najvišeg stabla i koje bi mogle rastrgati ljudsko tijelo poput tračne pile. Napokon je nestalo i zadnje zrno soli i opet smo sjeli zajedno. Pitao sam se je li moguće da je stvarno sve to što mi se događa - ispričao je.
Medvjed je ubrzo ustao i nestao u mraku, ali brzo se vratio. Sjeo je pokraj vreće za spavanje i pokušao počešati područje rebara tik iznad repa, ali nije mogao dosegnuti. Počeo je gurkati Roberta i režati na dio tijela gdje ga je svrbilo.
- Napokon sam shvatio poruku i položio lagano ruku na njegova leđa. Ispružio se i zauzeo više od dva metra dok sam ga češkao po gustom masnom krznu. Tada sam shvatio zašto se vratio. Tik iznad njegovog repa nalazilo se nekoliko proždrljivih krpelja opasno zaglavljenih u njegovo natečeno meso. Kada sam izvadio prvog parazita, njegova rika se prolomila šumom, ali, odlučio sam završiti posao. Svaki put kada sam skinuo jednog krpelja, stavio sam ga pred njegovu njušku i pokazao ga pa bacio u vatru. Dok sam došao do posljednjeg, on mi je već svojski lizao ruku - prisjetio se.
Tijekom noći medvjed je nekoliko puta dolazio i odlazio. Robert kaže da je osjetio njegov nos na sebi više puta, kako ga njuška. Vreća za spavanje je do jutra bila sve više mokra i blatna jer je puzao oko njega, ali bio je vrlo pažljiv i nikada nije svom težinom sjeo ili legao na njega dok ga je dodirivao.
- Sljedećeg dana ponovo sam krenuo preko grebena, niz prohladnu rijeku, uz sljedeći greben, kroz šipražje breza i jela pa niz široki kanjon rijeke. Na moje iznenađenje, Bosco me je slijedio poput vjernog psa, iskopavajući larve i lukovice kada bih stao da se odmorim. I te sam večeri lovio večeru za Bosca - rekao je.
Dani su prolazili, a njih dvojica nisu se odvajali jedno od drugoga. Robert je koristio pastrve, sol i češkanje kao nagrade kada se odazvao na poziv 'Bosco'. Jedne večeri sjedio je i pušio kada mu je Bosco počeo kopati po čizmama. Ustao je, a medvjed ga je odveo ravno do drveta na kojemu su pčele napravile koloniju, a on je bezuspješno lupao po njemu pokušavajući doći do meda.
- Vratio sam se u kamp, pokrio glavu mrežom protiv komaraca, prekrio sve otvore na košulji, hlačama i rukavicama te uzeo sjekiru. Zapalio sam vatru ispod drveta, sjeo i čekao da košnica padne na tlo, rastvori se i pokaže nam što su proizvele to ljeto. Za svoje napore sam kao nagradu dobio tri uboda, a Bosco je pojeo oko 20 kilograma saća, matične mliječi i stotine pčela. Većinu noći hrkao je u podnožju vreće za spavanje - prisjetio se.
Bosco se nije volio dugo opuštati u kampu, a Robert mu je ispunjavao svaku želju. Češkao ga je kada ga je svrbjelo, lovio mu je večeru kada je bio gladan, kada se htio igrati kotrljanja po livadi, i Robert je to radio zajedno s njim. Kaže da i danas vidi ožiljke koji su mu ostali nakon takvih igara.
- Tijekom jedne takve igre borio sam se s njegovom prednjom desnom nogom i preokrenuo sam ga na leđa. Sjedio sam na njegovom trbuhu, a on se osvetio lijevim zamahom, razrezao mi je malo bradu i odbacio me na livadu. Kada sam se probudio, Bosco mi je lizao ranu. Njegov sram i kajanje bili su neutješni. Sjedio je sa ušima zabačenima prema iza i derao se kao odbačeno štene sve dok mu nisam stavio ruku oko vrata i ponavljao vokabular koji me je naučio - ispričao je.
- Nije mi bila namjera medvjedu pripisivati karakterne osobine koje nije mogao posjedovati ili pretjerivati s onima koje ima. Jednostavno sam ga proučavao onakvim kakav je i vidio da pokazuje normalne kvalitete svoje vrste koje su impresivne, bez pretjerivanja. Osim što sam ga nazvao Bosco, nikada nisam pokušavao s nekim ljudskim treningom, kako to neki rade. Baš suprotno, učio sam i radio sve što je potrebno, vježbao sam sebe, da bih postao njegov medvjeđi brat - dodao je.
Naklonost koju su razvili jedan prema drugome bila je spontana i istinski bratska, puna poštovanja s obje strane. Bosco je zbog svoje veličine bio siguran od napada drugih životinja i nije ih se bojao, no bojao se drugih stvari, na primjer gromova i munja. Kada bi bilo nevrijeme, a nebo su parale munje, on je ležao i cvilio. Jednom je neobjašnjivo pobjegao iz kampa kada su u njega doletjele sive šojke u potrazi za hranom.
Bosco je imao fantastičan osjet njuha. Znao se zaustaviti, intenzivnije njušiti zrak i krenuti prema 200 metara udaljenoj, dobro skrivenoj jestivoj gljivi ili skupini finih bobica.
- Jednog popodneva, kada smo prelazili stazu na kojoj su patuljaste vrbe rasle u grmovima poput živice, Bosco se odjednom podigao i izustio 'Maw!'. Nisam uspio otkriti razlog za uzbunu, ali Bosco je stajao uspravno i zabranio mi da se krećem. On je išao prema naprijed i počeo režati. Iz žbunja su izvirili medvjedi, crni, smeđi, jedan boje cimeta i jedan boje šampanjca, svi su bili podvrsta iste vrste. Bili su to mladi medvjedi, dvogodišnjaci koji Boscu ne odgovaraju - prisjetio se Robert.
Bosco je navalio na gomilu i doslovce ih razbacivao naokolo dok nisu shvatili tko je 'gazda'. Te noći su sjedili dulje nego inače oko logorske vatre. Bosco ga je gurkao, dirao šapom, mrmljao nešto naširoko i dugo Roberta gledao u oči prije nego mu je dopustio da se povuče na počinak. Robert je pogrešno vjerovao da se tako ponaša zbog burnih događaja tog popodneva.
- Većinu noći ga nije bilo. Sljedećeg popodneva sam osjetio da nešto nije u redu. Bosco nije tragao za hranom već se držao kao zalijepljen za mene dok smo hodali. Stao sam pogledati područje pogodno za kamp kada je je zastao, okrenuo se i krenuo nizbrdo odakle smo upravo došli. Nisam ga zvao dok je punom parom prelazio preko grebena, nije se niti jednom osvrnuo. Te večeri sam pripremao obrok jednim okom gledajući naokolo. Zatim sam budan ležao satima čekajući poznato gurkanje. Do jutra sam bio shrvan, znao sam da više nikada neću vidjeti velikog brata Bosca. Iza sebe je ostavio odnos koji ću uvijek cijeniti - opisao je ovaj jedinstven susret čovjeka i životinje, a prenosi Rader's Digest.
POGLEDAJTE NOVI SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
10:33
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
