Mračna strana UFC-a: Sve više boraca bježi iz elitne promocije

Kada je Michael Bisping nakon pet rundi rata pobijedio Dana Hendersona i zadržao titulu prvaka srednje kategorije preuzeo je prvo mjesto s najviše pobjeda u povijesti UFC-a. 'Prvak' je do tada bio Georges St-Pierre (25-2), koji je skupio impresivnih 19 pobjeda tijekom svoje dugogodišnje karijere.

St-Pierre je sinoć raskinuo ugovor s UFC-em. Da, borac koji je većinu života proveo pod okriljem najjače MMA organizacije otišao je kao da ga nikad nije ni bilo. Prvu borbu odradio je 2004. godine i od tada je bio vjeran jednoj organizaciji. Odlazak St-Pierrea je šok u MMA svijetu nešto kao kada je Alessandro Del Piero otišao iz Juventusa u Sydney, kada je Steven Gerrard napustio Liverpool i otišao u LA Galaxy ili kada je Iker Casillas svlačionicu Real Madrida zamijenio onom Porta. No što se tu ustvari krije?

Životni cilj borca je nastupiti za UFC. Nekada je to bio PRIDE FC, no vremena se mijenjaju. Nastupati u UFC-u znači biti dio elite slobodne borbe, biti na samom vrhu. Kao što većina košarkaša želi igrati u NBA- tako i većina boraca želi nastupati pod zastavom UFC-a. Međutim, nije sve tako bajno. Postoje i oni koji odlaze jer sve je postalo samo biznis, a problem nastaje kada UFC počne zanemarivati borce kojima se nekad klanjao.

Velikan welter kategorije Georges St-Pierre odlučio je napustiti Danu Whitea i sada je slobodan agent. S UFC-em se nije uspio dogovoriti oko isplate.

- Dobro ste čuli. Sada sam slobodan agent - rekao je St-Pierre pa nastavio:

- Bio mi je šok jer sam mislio da napredujemo, skoro smo postigli dogovor. Sada ulazim u nepoznate vode i ne znam što me čeka - reklo je "dijete UFC-a".

St-Pierrea se često smatra jednim od najboljih boraca koji je kročio u oktogon, a sada je na putu prema najvećem UFC-ovu rivalu Bellatoru, američkoj MMA organizaciji koja vodi "financijski rat" s UFC-em.

No St-Pierre nije jedini koji je otišao ili odlazi. Popis je dugačak, a neka od poznatijih imena su Jose Aldo, Tatsuya Kawajiri, Rory MacDonald, Josh Thomson, Benson Henderson, Phil Davis, Matt Mittrione... Potonja četvorka zamijenila je reflektore UFC-a onim Bellatora. Zato jer ih UFC nije htio dovoljno platiti.

Nazovimo to "zanemarivanje svojih boraca" nije nešto novo u elitnoj MMA organizaciji. Često se znalo dogoditi da čelnici UFC-a (čitaj Dana White) zanemaruju neke borce u korist drugih. Takva situacija se dogodila nedavno kada je bivši svjetski prvak u perolakoj kategoriji Jose Aldo zatražio raskid ugovora s UFC-em. Nije mogao prijeći preko privatnog rata s Conorom McGregorom.

- Dana White je rekao da McGregor nikad neće moći držati dva pojasa u dvije različite kategorije u isto vrijeme, a tvrdio je i da neće doći do borbe Alvareza i McGregora (borba je zakazana za 12. studenog). Vidim da ne mogu vjerovati niti jednoj riječi koja izlazi iz njegovih usta, želim da mi se raskine ugovor - javno je istupio Jose Aldo, koji je smatrao da zaslužuje revanš protiv irskog borca.

Ono što je nekad bilo nezamislivo u MMA svijetu danas je sasvim normalno - slobodni agenti. Borci koji raskinu ugovor s nekom promocijom slobodni su birati za koga žele nastupati. Zanimljivo je da većina boraca odabire upravo UFC-ova najvećeg rivala Bellator - organizaciju koja će platiti zahtjeve boraca.

Kada razmislite, borac se s pravom pokušava izboriti za svoj dio kolača. Posvetio je život tome, trpi ogromnu štetu na zdravlje (da, vlastitim odabirom), ali kada to već radi barem želi uzeti pristojan novac za to.

Bellator ima drugačiju politiku od UFC-a koji u prvi plan gura ona najzvučnija imena kako bi zaradio što više novca. Možda i najbolji primjer je Conor McGregor, koji je nedavno najavio svoj odlazak u mirovinu i šokirao sve obožavatelje. Parafrazirano, McGregor je rekao da mu je dosta promocije, da je borbu protiv Natea Diaza izgubio isključivo zato jer nije dovoljno trenirao nego je okolo promovirao UFC na zahtjev šefa Dane Whitea i da odlazi. Tada je rekao da je UFC-u priskrbio preko 10 milijuna dolara samo svojom pojavom na raznim mjestima.

UFC je, kao i većina današnjeg sporta, postao biznis i premda zarađuje ogroman novac dio zarade nije isti za sve. Što si veće ime to si bolje plaćen. No problem nastaje kada se od dva prvaka bira onaj koji je veći magnet za novac. Neki borci ne mogu prijeći preko toga.