Može li Torcida prijeći na viši nivo i odustati od bakljada?

Najstarija, najbrojnija i najorganiziranija navijačka skupina, splitska Torcida, danas slavi svoj 63. rođendan. 'Radni dio' proslave odradili su u subotu, tijekom utakmice s Lokomotivom, a danas su na sjeveru Poljuda položili vijence i upalili svijeće za sve svoje poginule prijatelje. 

Povijest Torcide manje više je poznata. Osnovana je 1950. godine uoči utakmice sa Crvenom zvezdom, Hajduk je nošen njihovim navijanjem pobijedio i postao prvak bez ijednog poraza što prije ni poslije nikome nije uspjelo, a ime je dobila po uzoru na navijače iz Brazila. Posebno je bila dojmljiva proslava jubilarnog 100. rođendana, kada je gorjelo nebo nad Splitom. Torcida je od osnutka bila avangarda u navijačkom pokretu, kako po pozitivnim stvarima, poput sjajnog navijanja i bezrezervne podrške Hajduku, tako i po onim negativnim, poput pretjerane upotrebe pirotehnike, izazivanja tučnjava i nereda, rasizma...

No ono što ih razlikuje od ostalih navijačkih skupina su aktivnosti van tribina, koje odrađuje, nazovimo ga tako, 'političko krilo Torcide'. To je neformalna skupina stručnjaka s različitih područja, od sveučilišnih profesora, sociologa, pravnika, koji se iz sjene bore s institucijama, pišu priopćenja, vode sudske procese... Dio ih je utemeljio i projekt 'Naš Hajduk', koji je svojim akcijama praktično doveo do depolitizacije kluba, a posredno i do zaokreta u poslovanju, koji bi u budućnosti trebao rezultirati financijskim ozdravljenjem. 

U protekle 63. godine postojanja Torcida je dosegla nivo organiziranosti o kojima mnogi mogu samo sanjati, no pitanje je mogu li otići i korak dalje, mogu li prijeći na razinu više, na razinu koja podrazumijeva odricanje od pirotehnike, te pogotovo od svih vrsta vrijeđanja, odnosno nasilja. Jer, UEFA i HNS su neumoljivi. Bez obzira na animozitete i mržnju prema krovnim tijelima hrvatskog, odnosno europskog nogometa, koje im ponekad nameću i nepotrebne i neopravdane okvire ponašanja, navijači su ti koji moraju stati na loptu, jer šteta koju čine Hajduku je na žalost puno veća od koristi. Transparentima i povicima protiv HNS-a i Uefe navijači izražavaju svoj prosvjed, no kazne koje plaća Hajduk su previsoke. Apsurdno je da odvajaju 10 - 20 kuna od usta kako bi pomogli Hajduku da preživi, a onda na kazne zbog baklji, topovskih udara, nepoćudnih transparenata Hajduk mora izdvojiti dvostruko više novca!?

Obzirom da su u povijesti pokazali maštovitost i kreativnost, da su primjerice dobili sporove s europskim i hrvatskim policijama nakon bezrazložnih premlaćivanja u Žilini i Zelini, nema sumnje kako postoje načini da se izbori pobjeda i u bitci protiv 'modernog nogometa'. No to je bitka koja se ne može dobiti ni dišpetom, ni uvredama, ni pirotehnikom, ni nasiljem... Svaki bačeni kamen, baklja, topovski udar, svaki uvredljivi transparent, svaka razbijena glava protivničkog navijača ili policajca, samo otežavaju njihov položaj i tjeraju vodu na mlin onima kojima su trn u oku. Te se bitke dobijaju na drugi način. Svjestan sam kako je od navijača teško očekivati gandijevsko okretanje drugog obraza, no jedan od načina borbe protiv apsurdnih propisa je i način kako su zaobišli 'vaučerizaciju tribina'. 

Ako su već najstarija, najbrojnija i najorganiziranija, na koncu i najbolja navijačka skupina, zašto ne bi bili i avangarda kada je u pitanju odricanje od tradicije koja klubu koji toliko vole pravi štetu. Jednom zgodom su izvjesili transparent: 'Možemo što oćemo i kad oćemo, ali danas zbog Hajduka nećemo' i cijelu utakmicu na sjeveru nije upaljena nijedna baklja. Pitam se može li Torcida otići na nivo više, pa da 'danas zbog Hajduka nećemo', preraste u 'više nikad zbog Hajduka nećemo'?