Sistem nikad niti nije funkcionirao; inteligentna djeca se guraju sa strane jer im je dosadno pratiti nastavu koja im nije u interesu, društvo ih gura sa strane, kreativci, inovatori, ljudi koji bi mogli promijeniti svijet jednostavno odustanu i prilagode se većini, do srednje škole kreativnost im je srezana i izgurani su u kut od strane većine koja šuti, radi ono što im se kaže, i nikada ništa ne pita, a to nisu ljudi koji podižu granice. Nije ni čudo da svi talentirani ljudi padnu u depresiju i završe po institucijama a neki, nažalost i okončaju svoj život. U takvom društvu živimo. I nisu samo škole krive, kriv je cijeli sistem koji radi na principu kazni a ne nagrađivanja. Djeca se srame jer čim puno pitaju i odgovaraju, roditelji im se odma postave agresivno i kasnije se jednostavno zatvore. Kada bi svijet bio baziran na principu nagrađivanja a ne kažnjenja, kriminalce bi se lakše otkrivalo, kapitalizam bi funkcionirao, korist bi se nagrađivala. Mali primjer je skupljanje boca, otkad se mogu reciklirati, gradovi su čišći deset puta. Kada bi ljude nagrađivali za dobra djela, svi bi se trudili, a ovako dobivaš kazne za koje nisi ni kriv i živiš život u strahu, ne mareći za ništa drugo osim sebe samog.