RIP ubijenima toga dana u Lovasu prije i poslije. I svim ubijenima i u borbama poginulima po ostatku Hrvatske. Iako, njih nazalost nitko ne moze vratiti, ne treba zaboraviti na zlo koje nas tada bilo, ako radi niceg drugog da se ne bi ponovilo. A, vladajuci hrvatski politicari, kako ovi sad tako i prijasnji, bi konacno mogli prestatili, samo deklarativno-pateticno-politoloski zaliti u tim godinama ubijene, poginule i nestale. Najbolji znak sjecanja na one koji su na razno-razne nacine izgubili zivote, i izraz postovanja prema njima, od vladajucih hrvatskih politicara, bi bio da napokon pocnu raditi posao za koji ih preskupo hrvatski narod placa. Da napokon pocnu ciniti nesto, da Hrvatska prestane biti zemlja iz koje se odlazi da bi se moglo posteno raditi i zivjeti od rezultata svoga rada. Da pocnu raditi da ta zemlja u kojoj se more posteno raditi, i od postenog rada posteno biti placen i posteno zivjeti, bude Hrvatska, a ne sve zemlje sjeverno i zapadno od Hrvatske,, od Irske, Austrije, Kanade do Novog Zelanda. Uvjeren sam da bi takvu Hrvatsku htjeli i u ranim devedesetima ubijeni, poginuli i nestali....U suprotnom ispada da su ovi ljudi iz Lovasa i svi ostali ubijeni 2 puta. Prvi put su ih ubili srpske paravojne postrojbe i vojska,, a drugi puta svi oni koji su od devedesetpete do sad napravili od Hrvatske, svakodnevno sve prazniju zemlju iz koje odlazi svak tko moze da bi se mogao zivjeti, a ne samo jedva i sve teze prezivjeti.