mi smo godinama živjeli u stanu krcatom bakulima. Pardon, žoharima. Ali kad mislim krcatim onda stvarno mislim krcatim. Ujutro se probudiš, upališ svjetlo i samo čuješ kako stotine tih gadova silazi s madraca, trči po podu i ulaze u rupe u zidu. Obučeš papuču i "krcck" se čuje. Otvoriš ormarić s kutijom gdje je prije bilo mlijeko, a u kutiji buba švabe i cijela njihova bliža i dalja porodica. Šalu na stranu, ali život s kukcima nije niti najmanje zabavan ili lijep. Osim što su gadni i odvratni (a ovi naši domaći nisu jestivi), šire zarazu. Ja sam godinama imao nekakve čudne prištiće po nogama. Seljenjem su nestali.
Draga bako, žao mi je u kakvoj se situaciji nalaziš. Izdrži. Sretno.
da
dabar01
10.10.2012.
Odustani
Treba zvat Bubimira u pomoć
ta
tatamlataopet
11.10.2012.
Odustani
Zohari su nesto sasvim drugo.Kod zohara treba pazit na namirnice i cuvat ih na sigurnom. Stjenice se hrane krvlju ljudi i zivotinja i tu je problem a skrivaju
se u pukotinama namjestaja i u posteljini, madracima. Jednokratno unistavanje ne pomaze jer ostaju jaja iz koji izmili nova gamad.
Prikaži još ↓
Der Kommissarrr
11.10.2012.
Odustani
AAaaaaa žohari, odurno.. plaze ti po faci dok spavaš, a čim upališ svjetlo bježe,... nisma još doživio, niti ne želim.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .