Država mora ostati vlasnik, ali treba tražiti koncesionara za upravljanje i održavanje autocesta. Koncesionar za upravljanje i održavanje autocesta može biti samo privredni subjekt iz realne privrede koji posjeduje realne garancije da je osposobljen taj posao odraditi sam ili zajedno sa svojim poslovnim partnerima. Koncesija na upravljanje bi se trebale davati na 4 godine, odnosno na period koliko traje mandat vlade. Svaka vlada koja dolazi na vlast 6 mjeseci nakon izbora treba obnavljati natječaj za koncesije i određivati koncesijske uvjete. Svi koji rade na autocestama trebaju biti u realnom sektoru. Koncesiju treba uvjetovati da se dobit nakon troškova održavanja i upravljanja te pokrivanje obveza za kredite autocesta ne smije kretati više od 2% prihoda s tim da je 2/3 dobiti prihod države i ona se ulaže u unaprijeđenje infrastrukture autocesta dok 1/3 dobiti zadržava koncesionar. U koncesijski trošak idu samo osnovne plaće održavanja i upravljanja autocestama te materijalni troškovi održavanja, a nagrade zaposlenima među kojima su i menadžerske naknade, pokrivaju se iz dobiti koncesionara i o njima odlučuje koncesionar. Sva infrastruktura autocesta i postojeća i nova mora ostati u vlasništvu države i niti jedan koncesionar, niti jedan dio te infrastrukture ne smije posjedovati, baš zbog toga da koncesiju na upravljanje može preuzeti novi koncesionar koji da povoljnije uvjete uz održavanje iste kvalitete upravaljanja i održavanja autocesta.