'Moja ratovanja su završila, ja sam napokon našla svoj mir...'

Do danas smo objavili više od 150 ispovijesti, a unatoč silnoj tuzi i boli, obitelji su nam otvorile vrata svojih domova, srca, i s nama podijelili višegodišnje razočaranje, nade, misli...

Svoj spokoj nakon pronalaska supruga i sina našle su i Mira Nikl te Marija Raužan...

- S pronalaskom posmrtnih ostataka supruga Marijana našla sam svoj mir. Iako su i danas prisutni ona muka i nelagoda, nema više iščekivanja. Puno lakše živim, i kad me uhvati žuta minuta, odem suprugu na grob i zapalim mu svijeću. Imam komadić tog hladnog kamena i daj Bože svim obiteljima da pronađu svoje nestale iz Domovinskog rata - iskreno kaže Marija Raužan (64).

Ljutnju je zamijenila sreća 

Njezinu tužnu ispovijest o dugotrajnoj i mučnoj potrazi za suprugom Marijanom, koji se od 18. studenog 1991. godine vodio kao nestao u Domovinskom ratu, objavili smo u serijalu “Nestali” u prosincu 2016. godine.

Vremenom je saznala da su joj supruga ubili u logoru Stara Gradiška, no njegovih posmrtnih ostataka nije bilo.

Šest mjeseci nakon objavljene ispovijesti identificirala ga je na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati i dostojno pokopala u obiteljsku grobnicu u Cvitovićima kraj Slunja.

Bilo je teško živjeti s tim da mu ne mogu na grob

- Bilo je teško preživljavati i živjeti s tim, ali čim sam ga dostojno pokopala, ljutnju je zamijenila sreća što mu mogu doći na grob. Jer znam da je tu. Stanem ili sjednem na grob i pričam mu... Pričam mu o svemu što se dogodilo. A kad dođem kući, kao da osjećam da je tu i da kaže: ‘Samo tako hrabro naprijed, imaš za koga živjeti’. Moja ratovanja su prošla, sad mirno živim s boli dostojne čovjeka. Moj križni put je završen te mislim da je i moj suprug našao svoj mir - zaključila je Marija.

Nakon objavljene priče u serijalu svoj mir je pronašla i Mira Nikl (73), majka koja je dugih 25 godina tragala za sinom Vladom.

Zadnji put ga je vidjela u jesen 1991. godine, a identificirala ga je na Zavodu za sudsku medicinu na zagrebačkoj Šalati u travnju 2017. godine.

Tad nam je rekla da je rane na srcu peku kao i te ratne 1991. godine.

Kao da se odvojio dio mene 

- Kad sam došla na identifikaciju, bilo mi je teško. Ali sad mi je puno lakše. Nešto se prelomilo u meni te sad znam da je on gore i da će biti u redu. Znate, bol kad majka izgubi dijete ne može se ni s čim mjeriti. Kao da se dio mene odvojio - rekla nam je Mira, spokojna što ima gdje zapaliti svijeću sinu.

U studenom 2016. godine Hrvatska je tragala za 1940 ljudi nestalih u Domovinskom ratu. Upravo zbog te prevelike brojke, ali i činjenice da su problem nestalih mediji zaboravili i zapostavili, dnevni list 24sata odlučio je pridonijeti rješavanju tog važnog pitanja, iščupati ga s margina i dići u fokus javnosti.

Željeli smo probuditi svijest i savjest svakog pojedinca da napokon prijavi svaku do sada prešućenu informaciju. Do danas smo objavili više od 150 ispovijesti, a unatoč silnoj tuzi i boli, obitelji su nam otvorile vrata svojih domova, srca, i s nama podijelile višegodišnje razočaranje, nade, misli...

Više od 150 ispovijesti 

Ispričale su nam kako nestale sinove, muževe, žene, djecu, braću, majke i očeve traže već godinama, mole za njih, pate u tišini, pale im svijeće kraj križeva jer ni danas ne znaju gdje su njihove kosti.Od trenutka nestanka svojih najmilijih obitelji su pokušale sve kako bi ih pronašle. Obilazile su institucije, Srbe povratnike, ispitivale, molile, obilazile grobišta, odlazile na identifikacije...

Nakon četvrt stoljeća ustrajnog traganja tim obiteljima više nije bitno ni tko ih je ubio. Samo žele pronaći posmrtne ostatke i dostojno ih pokopati. Osim već pomalo izblijedjelih slika, jedino što im je od njihovih najmilijih ostalo su uspomene. I možda pokoji predmet koji sve ove godine čuvaju kao relikviju.

Sve potresne ispovijesti obitelji objedinili smo u knjige “Nestali” i “Nestali 2”.