'Moja Jugoslavija ne umire, tu su mi bili ljudi iz cijelog svijeta'

Blaško Gabrić je na dan raspada SFRJ, 8. listopada 1991. na svom imanju u Subotici osnovao četvrtu Jugoslaviju. Prije raspada rekao je 'Idemo u demokraciju na nedemokratski način'. Demokratski bi bilo, smatra, pitati građane Jugoslavije žele li njezin raspad.

- Bez referenduma to nije bilo pošteno, pa sam okupio istomišljenike i na dan raspada u svom dvorištu proglasio četvrtu Mini Jugoslaviju - priča.

Nakon što je 13 godina njegova Jugoslavija ponosito stajala sred Balkana, naredale su nevolje. Prvo su mu banke prijetile ovrhom Srbije i Makedonije.

- Bio sam jamac za kredit prijatelju i dao sam dio Mini Jugoslavije pod hipoteku. On nije plaćao rate, a banka me o tome nije obavještavala. Novac su skupili moja kći i brat i isplatili dug - kaže Blaško Gabrić.

Svaka parcela njegovog imanja posvećena je jednoj republici bivše Jugoslavije. Proveo nas je ulicama Josipa Broza Tita i kralja Aleksandra, od Jadranskog mora do Triglava.

Državljani Mini YU prenijeli su 9.500 kubika zemlje i napravili Triglav. Iskopali su i bazen namijenjen za Jadransko more. Ljudi su mu sa svih strana donosili znamenje bivše države, pa čak i potjernicu koju je Njemačka, tijekom II svjetskog rata, raspisala za Titom. Ima i razne Aleje nazvane uglavnom po poznatim jugoslavenskim sportašima i političarima. Tu su Dražen Petrović, Nikola Plećaš, Krešimir Ćosić... no poznatih pjevača nema.

U Gabrićevoj Mini Jugoslaviji Lepa Brena nije pjevala “Od Vardara pa do Triglava”, a ni Zdravko Čolić “Druže Tito mi ti se kunemo”.

- Razgovarao sam s Breninim menadžerom. Previše novca traži. Čola također. Naradio sam se u životu i znam koliko je teško zaraditi 20.000 eura. Zar da ih njima dam za jednu večer? Nisam lud - kaže Blaško.

Imanje je danas zaraslo u korov, puno je odbačenih boca, kutija cigareta, no Gabrić tvrdi da unatoč problemima njegova Jugoslavija ne umire.

- Opstajala je prvih nekoliko godina, a onda su je počeli potkradati. Bila je tu i 12 kilograma teška brončana statua druga Tita koju su lopovi potrgali kako bi prodali broncu - kaže.

Za mjesečno održavanje parka Gabriću treba oko 700 eura, a kako je umirovljenik sve teže to financira. Planova je puno, novac se teško nalazi.

Namjerava pokrenuti kampanju skupljanja novca preko interneta. Želi svijetu ispričati priču o muzeju kojeg priprema, ponuditi ljudima vrijedne ostavštine YU kulture. U muzeju, kojeg želi otvoriti na proljeće, emitirati će i film “Zlatni trenuci YU sporta” i prikazivati uspjehe ondašnjih reprezentativaca.

- Organizirat ćemo ekskurzije da đaci vide kako se nekad živjelo - priča Gabrić koji još želi kupiti zemlju ispod imanja i na njemu sagraditi bungalove u kojima će stanovati povratnici, emigranti iz bivše Jugoslavije. I sam je 13,5 godina živio u Kanadi gdje je imao štampariju. Iz Srbije je otišao jer jer kritizirao ondašnji sistem pa nije mogao dobiti posao.

U Kanadi je shvatio što znači ostati bez domovine i postao je, kaže, g. Nikogović. Sa suprugom i dvoje djece vratio se 1980., pokrenuo štampariju u Subotici i zaposlio je 88 ljudi. Radi krize i hiperinflacije sad je prodaje. Od nje je, čini se, dignuo ruke, no od Jugoslavije - nikad.

Danas tamo slavi Dan Republike, 1. maj, Dan mladosti, sve nekad važne praznike za koje današnji političari ne žele čuti. Na ta slavlja dođe svih 8.500 dobrovoljno upisanih članova u knjigu državljana Mini YU. Ponosan je što u njegovu Mini Jugoslaviju dolaze turisti i novinari iz Kine, Japana, Filipina, svih europskih država. Ugostio je i Titovog unuka, Jošku Broza, a rado bi i da ih posjeti maršalova unuka, redateljica Saša Broz.

Kipar Mačković radi novog Tita

Nakon što su huligani opljačkali imanje i odnijeli brončanu statuu druga Tita, Gabrićev prijatelj, kipar Franjo Mačković, sada besplatno radi dva metra visok kip druga Tita od kamena. Gabrić će ga, kaže, postaviti na uočljivo mjesto gdje će mu svi državljani Mini Jugoslavije dati, ističe, počast kakvu državnik zaslužuje.