Zagrepčanka Marta Alić (35) majka je 6-godišnjim jednojajčanim blizankama Dori i Lari koje, iako su fizički gotovo jednake, po karakteru su vrlo različite
Moj život s blizancima: Smeta im kad ljudi kažu da su iste...
Svakoga dana pokušavala sam biti savršena majka, no brzo sam shvatila da ne mogu biti na dva mjesta istodobno, počinje priču o svojem iskustvu s blizankama Zagrepčanka Marta Alić (35). Isprva su se iznenadili jer u obitelji nje i supruga nije bilo blizanaca, no brzo su se počeli radovati, kako kažu, avanturi. Jednojajčane blizanke Dora i Lara (6) rodile su se mjesec dana ranije i morale su neko vrijeme provesti u inkubatoru.
- Tijekom prve godine često smo išli na kontrole, no pokazalo se da im je razvoj uredan. Nisam ih nikako uspijevala istodobno hraniti, kupati, oblačiti... Tada mi je puno pomogla obitelj. Primjerice, uspavljivali smo ih na smjene, malo ja, malo suprug - objašnjava Marta dodajući kako im je prva godina života bila ujedno i najteža.
Kako bi sve funkcioniralo, Marta i njezin suprug su vrlo rano počeli s uvođenjem discipline koja je, naglašava, vrlo važna jer inače zavlada kaos.
- Ako nema reda, klinci vrlo brzo počnu vladati vama, a ne vi njima. U dnevnom rasporedu mora postojati točno vrijeme za hranjenje, za igru, za odmor, za pospremanje igračaka.... Danas već velike pa je sve puno lakše - govori Marta dodajući kako, unatoč fizičkoj sličnosti, nikad nije imala problema u razlikovanju. A u skladu teorije da treba dopustiti individualni razvoj svakom djetetu, Marta kaže da ih nikad nije ni oblačila isto.
- Nikad ih nisam forsirala da rade iste stvari. One su jedinke za sebe, potpuno individualne i različite, unatoč fizičkoj sličnosti. I karakteri su im potpuno različiti. Lara se trudi biti dobra i ugoditi svima, emotivnija je, dok je Dora odlučnija, ali i zaigranija. Lara se teško sama zaigra, a Dora je drugačija - objašnjava Marta dodajući da kad je jedna dobre ili loše volje, onda drugu brzo obuzme isto raspoloženje.
S druge strane, s istim problemom, kaže Marta, mora imati jedan pristup Lari, a drugi Dori. Vrlo često istu poruku koju šalje objema one drugačije shvate.
Što su starije, to se više žele razlikovati po vanjskim obilježjima, no emotivno su i dalje vrlo povezane.
Djevojčice su sad u istoj vrtićkoj grupi, a sljedeće jeseni kreću u školu - i to u isti razred.
- Predivna mi je ta njihova povezanost nevidljivim nitima. Rekle su da bi voljele ići u isti razred, a i ja mislim da bi im srce puklo da ih razdvojim. Ipak, oduvijek ih smeta kad im ljudi govore da su iste. U većini stvari ne žele biti iste i to nema nikakve veze s jakom psihičkom vezom koju su razvile - ističe mama Marta.
Uvažavanje razlika stvara sretne ljude
Specifičnost blizanaca je da su zajedno otkad su svjesni sebe, a i ranije. Psihologinja Tea Knežević iz Centra Proventus objašnjava kako im je zato izazov sebe početi gledati kao jedinku s vlastitim željama, potrebama, interesima i osjećajima. Otkad se rode, oni dijele pažnju i ljubav roditelja. Vide kako se drugi ponašaju prema njima i najčešće uočavaju da se okolina slično ponaša prema njima i njihovom bratu ili sestri.
Nešto što je ugodno jednom djetetu, može biti odbojno drugom. Stoga je najvažnije pratiti individualne reakcije.
- Uobičajeno je da dijete dođe u fazu kad počinje shvaćati kako je odvojeno od majke i najčešće u tom razdoblju ima neki prijelazni objekt (igračku, dudu...) koji mu to olakšava. Blizancima je to razdoblje izazovno jer kad shvate da su odvojena bića od mame, ulogu prijelaznog objekta može preuzeti drugi blizanac pa se produljuje razdoblje do trenutka kad dijete sebe doživi kao individuu, a to je ključan dio u izgradnji identiteta i svjesnosti o sebi - kaže Tea Knežević.
Što su djeca mlađa, to imaju sličnije potrebe, no kako odrastaju, bilo da je riječ o jednojajčanim ili dvojajčanim blizancima, uočava se sve više razlika koje je, ističe psihologica, bitno uvažavati.
- Razlike u temperamentu stvaraju dodatan izazov za roditelje, jer nešto što je ugodno jednom djetetu, može biti odbojno drugom. Stoga je najvažnije pratiti individualne reakcije, a ne gledati ih kao jedno - objašnjava Knežević te ističe i kako su istraživanja pokazala da nema dugoročnog utjecaja na razvoj blizanaca, ovisno o tome jesu li upisani u isti ili različite razrede.
- Kod djece urednog socio-emocionalnog razvoja nema razloga da ih se na silu odvaja. To je potrebno ako prisustvo jednog blizanca loše djeluje na drugog, zbog primjerice prevelike kompetitivnosti - kaže psihologinja.
Dvoje djece, a ne jedan par blizanaca
- Dopustite im da proslave rođendan odvojeno ako žele. Iako je tako kompliciranije, sjetite se da ipak imate dvoje djece, a ne jedan par.
- Ne trebate kupiti dvije iste igračke. Vjerojatno nemaju iste interese, ali dobro je naučiti dijeliti.
- Kroz odjeću ljudi pokazuju kreativnost i identitet. Ne inzistirajte na tome da nose isto, dajte im priliku da sami izaberu.