Tko se nije opernatio devedesetih, u vrijeme Domovinskog Rata i nešto poslije, nema što tražiti u Hrvatskoj. Tko sad nije dovoljno uhljebjen ili nema tamo gdje je potrebno rođake, kumove, ili bliske prijatelje, pa zato nije u mogučnosti da krade,,, nema što tražiti u Hrvatskoj. Tko se, kao moja malenkost nije rodio pod sretnom zvijezdom, bolje reći u mjestu od kojeg mu je radno mjesto u Austriji manje od 60 km pa može svaki dan putovati kući,, nema što tražiti u Hrvatskoj. Tko želi raditi, i za sebe i svoje obitelji a ne samo za vojsku stranačkih uhljeba, koji ništa ne zarađuju a prave samo štetu i trošak, nema što tražiti u Hrvatskoj. Mladež, školovani i oni koji žele i znaju pošteno raditi,, da ne bi bili dužna sirotinja, što je u Hrvatskoj jedino u ovim okolnostima moguće biti, nemaju što tražiti u Hrvatskoj......Onima, od prethodno navedenih koji su iz raznih za nih nesretnih razloga prisiljeni u Hrvatskoj ostati neka je dragi Bog na pomoći.....Ako ćemo biti iskreni, nije ni vani lako. Nije nigdje. Bez truda, odricanja i znoja ničeg nigdje nema. Ali vani uz trud, rad i odricanje, barem imate neke šanse za nešto dobra napraviti za sebe, svoje familije i za svoj život. U Hrvatskoj takvih šansi imate samo ako imate veze među vladajućim i državnoj administraciji. Tad možete biti i zadnja lijenčina intelegencije prosječne kokoši. Ako to nemate,, u Hrvatskoj imate samo šanse da budete dužna sirotinja.