Mogu raditi bilo gdje u svijetu, ali kažu: Ne idemo iz Hrvatske

Antropologinja Davorka Radovčić (35) sudjelovala je u istraživanju u Južnoafričkoj Republici u kojem su otkrili gomilu fosilnih ostataka koji pripadaju novoj ljudskoj vrsti koja je dobila ime Homo naledi. Tamo je naša znanstvenica bila dio tima koji je radio na prepoznavanju svih pronađenih fragmenata lubanje i procjene volumena mozga. I dok brojni mladi znanstvenici odlaze raditi u inozemstvo, Radovčić je ostala raditi u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, gdje je kustosica u Geološko-paleontološkom odjelu i voditeljica triju zbirki.

- Imam mogućnosti fantastičnog rada ovdje i meni je to za sada predobro - rekla nam je Davorka Radovčić.

"Dio prakse treba odraditi vani, ali se i vratiti"

- Otac sam četvero djece i nikad ne bih napustio Hrvatsku, jer ako svi odemo, tko će ostati i liječiti našu dječicu – rekao je dr. sc. Miroslav Gjurašin (50), dr. med., specijalist neurokirurg i znanstveni suradnik Medicinskog fakulteta u Zagrebu te voditelj Referentnog centra za dječju traumatologiju Ministarstva zdravstva RH.

Zaposlen je u Klinici za dječje bolesti Zagreb. Kaže da dio prakse treba odraditi vani, ali se i vratiti.

- Mislim da znanstvenici koji su se izborili za svoje mjesto u području u kojem rade mogu raditi istraživanja gdje žele. Važne su dobre ideje, motivirani suradnici i dovoljno sredstava za rad, a sve se to može naći i u Hrvatskoj – kaže prof. dr. sc. Iva Tolić (41), znanstvena savjetnica u Institutu “Ruđer Bošković” na Zavodu za molekularnu biologiju.

- Hrvatska mora biti svjesna da će naši stručnjaci redovito odlaziti raditi negdje drugdje, ali na njihovo mjesto možemo privući stručnjake iz drugih zemalja ili povratnike. U timu tako imam Amerikanca, povratnicu iz Švedske, ali imam i zamolbi da na doktorat primim liječnike iz istočne Europe ili Azije. Moja je poruka da je manje bitno gdje hrvatski stručnjaci odlaze, mnogo je važnije da Hrvatska dosegne minimum vrhunske razine. Tada ćemo imati dovoljan broj zainteresiranih i domaćih i stranih stručnjaka koje ćemo zapošljavati - smatra doc. dr. sc. Dinko Mitrečić (39), dr. med., voditelj Laboratorija za matične stanice pri Hrvatskom institutu za istraživanje mozga na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

"Mladi ljudi ne vide dovoljno jasno da će im znanje i rad donijeti uspjeh"

- Mislim da je osnovni problem u tome što se u našem društvu nije uspjela uspostaviti direktna i vidljiva veza između znanja i zalaganja te uspjeha u životu. Tako da mladi ljudi ne vide dovoljno jasno da će im znanje i rad donijeti uspjeh i ispunjenje njihovih ambicija. Tomu su najviše krivi političari koji vode ovo društvo, a do sada su se uglavnom bavili sami sobom. Stoga rješenje ovog, a i mnogo drugih problema treba tražiti kroz društvene promjene, uz osobnu angažiranost svakog od nas - objasnio je prof. dr. sc. Ivica Puljak (46), redoviti profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike i strojarstva u Splitu.

Dr. Ivu Tolić nakon 10 godina rada u Dresdenu ugledni znanstveni časopis Cell smjestio je među 40 najboljih biologa u svijetu mlađih od 40 godina. Kao znanstvenica u generaciji budućnosti dobila je NATO-ovu stipendiju, a dobitnica je programa financiranja u Europskom istraživačkom vijeću (ERC). U Hrvatsku se vratila 2014. godine te se zaposlila na Institutu “Ruđer Bošković”.

- U posljednje 2-3 godine dobila sam nekoliko ponuda za mjesto redovitog profesora na sveučilištu ili slično mjesto na istraživačkom institutu u Francuskoj, Italiji i Engleskoj. I dalje sam u kontaktu s kolegama u svijetu te su me nedavno, recimo, kontaktirali sa sveučilišta u Berlinu u vezi s natječajem za mjesto redovitog profesora. Na nekoliko znanstvenih projekata surađujem sa znanstvenicima u raznim zemljama, najviše s kolegama u Njemačkoj, Americi, Austriji, Škotskoj, Italiji i Slovačkoj - kaže Tolić.

Dr. Dinko Mitrečić je tri godine radio na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bruxellesu. Član je nekoliko ekspertnih odbora u području biomedicinskih istraživanja te je savjetnik za regulacijska tijela o novim terapijskim postupcima koje financira Europska komisija. Kao honorarni suradnik i savjetnik radio je za ministarstvo zdravlja Belgije, Francuske, Portugala i Litve.

- U svojem znanstvenom i stručnom radu surađujem s kolegama iz 20-ak zemalja. Moje znanje i ekspertiza traženi su u stručnim europskim krugovima, dok u Hrvatskoj odgovorna tijela za to ne pokazuju interes - rekao je Mitrečić.

Svoje znanje i umijeće prof. Ivica Puljak dokazao je surađujući s brojnim stranim institucijama, a među njegovim velikim dosezima je i otkriće Higgsova bozona u CERN-u.

"Mogao sam dobiti poziciju na mnogim mjestima u svijetu, ali sam se odlučio vratiti u Hrvatsku"

- Mnogo puta sam radio u CERN-u u Ženevi, u trajanju od nekoliko mjeseci pa do godine dana, i to 2012. kad smo pronašli Higgsov bozon. Također sam često radio i u opservatoriju na Kanarskom otoku La Palma. Zvali su me da ostanem raditi vani, najviše nakon doktorata da ostanem u Francuskoj. Mogao sam dobiti poziciju na mnogim mjestima u svijetu, ali sam se odlučio vratiti u Hrvatsku. Svakodnevno surađujem s kolegama u svijetu jer sam član dvije velike međunarodne kolaboracije - CMS u CERN-u i MAGIC na Kanarskim otocima - kaže prof. Puljak.

Neurokirurg Gjurašin kaže kako je njegova struka vrlo tražena u arapskim zemljama.

- Najviše novca nudili su mi emisari privatne dječje klinike iz Kuvajta, a najkonkretniju ponudu dobio sam tijekom kongresa u Njemačkoj gdje mi je, nakon što sam održao svoje predavanje, pristupio šef iz Kraljevske bolnice jedne od arapskih zemalja i ponudio momentalno zapošljavanje, stan po izboru, službeni automobil i američku školu za djecu. U današnje vrijeme i ja, kao i svi liječnici u Hrvatskoj, preko interneta zasipani smo ponudama raznih posredničkih agencija i emisara koji oglašavaju primamljive ponude za rad u raznim zemljama Europe i svijeta, najčešće stabilnih arapskih zemalja – kaže dr. Gjurašin.

Unatoč ponudama i mogućnostima, kažu naši sugovornici, život u Hrvatskoj ima više prednosti nego onaj u inozemstvu.

- Za rad i život u Hrvatskoj sam se odlučio jer sam procijenio da ću i ovdje moći ispuniti svoje osobne i profesionalne ambicije. Tako se do sada i dogodilo, i to zbog velikog truda cijele grupe znanstvenika s kojima zajedno radimo u Hrvatskoj, iz Zagreba, Rijeke i Splita, a moram priznati i da smo uvijek imali potporu naših institucija, kao i Ministarstva. Cijela naša grupa koja radi u CERN-u i MAGIC eksperimentu je primjer, kojih ima još u Hrvatskoj, kako uz potporu institucija i angažman pojedinaca možete postati relevantan dio svjetske znanosti - smatra prof. Puljak.

- To je pojava koju nazivam lokal patriotski avanturizam. U podjednakoj mjeri me ljuti, žalosti i iritira činjenica da većinu inicijativa i ideja mogu mnogo lakše provesti u Bruxellesu, Londonu ili Parizu nego u Zagrebu. Nešto što je tamo jednostavno, ovdje postaje avantura. Neobično je da se kao profesionalac često osjećam više stranac u Zagrebu nego što se osjećam negdje drugdje. Paradoks je to koji želim razriješiti jer poznajem sebe i sve više ljudi oko sebe koje inercija u Hrvatskoj ljuti. Svaki uspjeh je stoga ovdje slađi, a društvo koje činimo boljim donosi osjećaj koji može supstituirati beneficije koje bismo imali da živimo izvan Hrvatske – dodao je dr. Mitrečić.

"Nikad nisam razmišljao o odlasku i radu u inozemstvu"

- Iako sam dobila ponude s puno većim sredstvima za istraživanja i većom plaćom, prevagnula je želja da se vratim u Hrvatsku. Želim s obitelji živjeti u Zagrebu i tu nam je lijepo. Živjela sam i radila 15 godina u inozemstvu te mislim da je to dovoljno dugo, da sam dovoljno naučila i stekla kontakte. Vjerujem da sad mogu raditi istraživanja tamo gdje želim živjeti - kaže dr. Tolić.

- Nikad nisam razmišljao o odlasku i radu u inozemstvu jer prije svega volim našu zemlju, smatram da je izuzetno lijep kutak zemaljske kugle za obiteljski život te želim liječiti djecu koja se rađaju i rastu ovdje. Smatram da je previše ljudi palo za našu zemlju da bismo sad, kad je imamo, masovno odlazili izvan nje. Od početka sam znao da je svaki moj odlazak u inozemstvo na učenje medicinskih vještina samo privremeno putovanje s povratnom kartom. Hrvatskoj treba daljnji napredak u znanosti i u medicinskoj praksi te mislim da smo ipak na dobrom putu - zaključio je dr. Gjurašin.