već jako dugo tvrdim kako centri za socijalnu skrb ne služe ničemu, osim da namještenici istog radno vrijeme provode po kavama i po shoppinzima... dođeš u centar nigdje žive duše, kao moraš se najaviti...a kome kad nikog nema? pitaš nešto, nitko ništa ne zna... a kad prijavljuješ nekog za zlostavljanje djeteta, totalno su nezainteresirani... kad zaposle nekog mladog, taj krene pun entuzijazma, želi pomoć, zna posao, al kad ga uhvate u žrvanj kolege starosjedioci, pa ukažu kako se slučajevi vrednuju po vezama i koristi, sve pada u vodu...postaje besmisleno sve za što se taj mladi čovjek školovao... tako i za postati udomiteljska obitelj moraš imati debelu špagu, jer naravno za svako udomljeno dijete dobiješ masnu paru...usvojiti dijete isto tako, zaboravi ako nemaš veze, vezice... pa čak i kad ispuniš uvjete o prostornom planu za dijete- jer naravno za usvojeno dijete je važnije koliko kvadrata ima na raspolaganju nego količina ljubavi koju može dobiti...