Naj nesretniji su upravo oni koji žive da bi radili, umjesto da rade da bi živjeli a razlika je ogromna. Živjeti da bi radio znači da ti je posao smisao života, razlog za ustajanje i naučili su te da si nitko i ništa, nula, p.a.r.a.z.i.t ako ne r.o.b.u.j.e.š na radnom mjestu, i onda se školuješ 15 godina da bi r.o.b.o.v.a.o, dadiš 45 godina kao r.o.b, za to vrijeme zaradiš nekoliko dijagnoza i onda se u mirovini liječiš i čekaš s.m.r.t kao spas, dali je išta toga vrijedno?? Posao treba biti samo i isključivo sredstvo za život, da radiš ono što voliš sa onima koje voliš. Život je pre kratak i pre lijep da bismo ga živjeli za nekog drugog (ŠEFA) i njemu priskrbivali za njegov ugodan život. N.o.v.a.c nije uspjeh, uspjeh je ono što učiniš od svog života tim n.o.v.c.e.m, netko sa skromnim primanjima uživa u životu, obitelji, prijateljima a neki m.i.l.i.j.a.r.d.e.r.i čine s.a.m.o.u.b.o.j.s.t.v.a, zapitajte se zašto??