Blaženka Divjak jedna je od predvodnica primjene umjetne inteligencije u obrazovanju u Hrvatskoj. Za 24sata govori o važnosti ‘ukrcavanja na AI vlak’
'Mnogi u hrvatskoj znanosti i obrazovanju još su u nesvijesti oko umjetne inteligencije'
Prof. dr. sc. Blaženka Divjak, redovita profesorica u trajnom zvanju na Fakultetu organizacije i informatike, jedna je od predvodnica primjene umjetne inteligencije u obrazovanju u Hrvatskoj. Samo ove godine bila je na deset međunarodnih konferencija o temama AI, a na najvećoj, u Brazilu, imala je pozvano predavanje.
Razgovarali smo o primjeni i opasnostima UI u edukaciji i visokom obrazovanju, kao i o tome kako se Hrvatska snalazi u trendu koji već snažno obilježava globalno obrazovanje.
Što znači primjena AI u obrazovanju?
Umjetna inteligencija danas ima presudni utjecaj na inovacije i gospodarstvo, demokraciju i društvo, ali i na to kako čovjek doživljava sebe i svoju inteligenciju. Prema tome, obrazovanje ne može ostati sa strane i zakopati glavu u pijesak kao noj i praviti se da nas se to ne tiče. Nažalost u obrazovanju se najviše govori o tome kako učenici i studenti varaju uz pomoć umjetne inteligencije, posebno uz pomoć velikih jezičnih modela kao što je ChatGPT. Međutim, trebamo vrlo široko i u dubinu razmatrati sljedeća pitanja. Kako ćemo učenike i studente pripremiti za život i rad u vrijeme umjetne inteligencije? Koji ishodi učenja i sadržaji sada dobivaju na važnosti, a koji brzo odlaze u ropotarnicu? Kako ćemo učitelje i nastavnike pripremiti za poučavanje u vrijeme i uz pomoć AI-ja? Kako ćemo osigurati da čovjek odlučuje, a ne da to umjesto njega radi stroj? Koji su to veliki rizici i opasnosti koje donosi stihijska i nepromišljena upotreba umjetne inteligencije? Što propuštamo, dok čekamo da netko umjesto nas donese odluke o upotrebi UI-ja?
Je li AI alat, ili govorimo o novom konceptu poučavanja i učenja?
AI je alat, ali i katalizator promjena u obrazovanju. Mogućnosti upotreba AI-ja su ogromne, ali mi moramo odlučiti što je od toga mudro upotrijebiti. Na primjer, AI je već ove godine na državnim ispitima u Texasu (STAAR) ocjenjivala pitanja otvorenog tipa. AI je tako zamijenila tisuće učitelja i država se hvali uštedom od 20 milijuna dolara, ali ima i puno opravdanih kritika na račun tog pothvata. Nadalje, u širokoj upotrebi su osobni AI asistenti koji rade s učenicima i studentima, što nas po prvi puta u povijesti dovodi do toga da svatko može imati osobnog strpljivog i njemu prilagođenog učitelja, što je "sveti gral" poučavanja. Ipak postavlja se pitanje kako koristiti UI, a da se istovremeno sačuva socijalna komponenta učenja, koja je u samoj biti učenja, posebno kod djece i mladih.
Mi na FOI-ju radimo puno na upotrebi AI-ja u istraživanju obrazaca učenja na temelju analize "tragova učenja", ali razvijamo i alate za potporu nastavnicima i studentima. Kreirali smo alat za dizajn učenja (dostupan na learning-design.eu) koji je besplatan i već sad ima korisnike u preko 40 država svijeta.
Ključno je pitanje: Kako ćemo AI upotrijebiti da unaprijedimo naše spoznaje o tome kako učimo i kako da one koji uče bolje podržimo u procesu učenja?
Koji su bili glavni zaključci panela u Bangkoku na kojem ste nedavno sudjelovali?
Ove godine sam sudjelovala na desetak značajnih svjetskih konferencija o AI u obrazovanju diljem svijeta. Istaknula bih AIED (AI in Education) 25. godišnju svjetsku konferenciju o UI u obrazovanju u Brazilu na kojoj sam imala pozvano predavanje, a sudjelovali je preko 500 sudionika iz 40 država svijeta, ali i konferenciju u Bangkoku koju spominjete. Među znanstvenicima i stručnjacima za AI i obrazovanje prevladava stav da nam AI može donijeti pozitivne promjene u obrazovanju, ali samo ako na vrijeme i proaktivno krenemo, prepoznamo opasnosti i uvedemo jasna pravila na razini država, pa i na globalnoj razini. Ključna je sustavna edukacija nastavnika na svim razinama kako bi se znali nositi s promjenama, ali i mudro odlučivati. Naime, AI dovodi u opasnost ljudski dignitet, jer se pitamo gdje je mjesto čovjeka ako je u mnogim područjima AI superiorna, i može negativno utjecati na razvoj kritičkog razmišljanja, ako se samo stihijski prihvaća. S druge strane, alati temeljeni na AI-ji mogu učiniti obrazovanje inkluzivnijim pružajući ciljanu personaliziranu podršku učenicima i nastavnicima, ali opet treba znati kako alate pametno koristiti.
Što je istaknuto kao problem?
Nažalost, velike kompanije guraju svoje proizvode i pristupe, često bezočno prikupljaju podatke i prodaju svoju "filozofiju", ali države moraju regulirati što je prihvatljivo da uđe u formalno obrazovanje. Mi u Hrvatskoj imamo sreće, da EU donosi dosta zakona i preporuka o tome kako se postaviti prema AI-ju u obrazovanju, jer kod nas su nadležni uglavnom u nesvijesti oko te teme.
Zašto je ključno čim prije se "ukrcati" na taj vlak?
Razvoj AI-ja ide strelovitom brzinom, alati su dostupni svima, a najprije ih nauče koristiti oni koji rade štetu, varaju i manipuliraju. Zato je važno da se na svim razinama obrazovanja čim prije uvede učenje o AI-ju, životu s njim, opasnostima koje donosi za pojedinca i društvo, o tome kako učiti uz pomoć umjetne inteligencije, kako prepoznati fakeove, razumjeti što se nalazi u "crnoj kutiji" AI-ja, te kako se strateško postaviti vezano uz korištenje u obrazovnom sustavu.
Moj je moto: Nauči, pa odluči!
Koliko Hrvatska prati trendove?
Iako na našim fakultetima (npr. FOI i FER na Sveučilištu u Zagrebu) imamo stručnjake koji su prepoznati i na svjetskoj razini i neki fakulteti imaju projekte i istraživanja kojima se mogu pohvaliti, većina naših sveučilišta, ali i nadležno ministarstvo, jako zaostaju za svjetskim trendovima. Primjerice, očekivali bismo da Sveučilište u Zagrebu, kao najveće i s najboljim znanstvenim i obrazovnim potencijalom, predvodi javni dijalog o prednostima i rizicima UI-ja, ima donesenu strategiju primjene AI-ja, providi široke edukacije za svoje profesore, ali i za škole te promovira istraživanja na tu temu. Nažalost, vodstva većine naših sveučilišta (čast izuzecima) i nadležnog ministarstva ne shvaćaju kakve se promjene događaju oko nas i jako kasne za svjetskim trendovima. To dalje narušava ugled akademske zajednice i povjerenje u sustav obrazovanja u Hrvatskoj, a otvara mogućnost raznim nadriznanstvenicima za afirmaciju sumnjivih ideja i praksi.