Užasno me uzruja kad čitam o ‘nezadovoljnim mladim nezaposlenim’ stomatolozima i poneki komentar o tom kako je prije bilo drukčije - što nije istina - bilo je potpuno isto tj mogli bi se pisati romani iz osobnog iskustva - samo što naše starije generacije nisu na sva zvona kukale kako je teško nego smo pošli trbuhom za kruhom jer konkretno u Slavoniji nikad nije bilo posla za nas ‘ nepodobne ‘ koji nismo imali njive, svinje i krave niti pune novčanike nego smo bili ‘ školovani ali na žalost siromašni građani unazad pet generacija ‘... tražili smo posao na svim mogućim natječajima i nije nam bilo daleko otići iz Osijeka u Požegu, Slatinu ili Zanzibar jer smo htjeli raditi ono za što su mnoge od nas teškom mukom roditelji školovali - na žalost - svi natječaji su bili namješteni zbog gore navedenih njiva, svinja i ostalog... mi smo pronašli svoj život na raznim stranama svijeta s nadom da će biti bolje i da ćemo se vratiti ...na kraju - o stručnosti većine današnjih ne želim komentirati iako je vrlo upitna - samo želim reći - baš ništa se nije promijenilo desetljećima