Osim opipljivih prijetnji, s mladima se mora razgovarati i o promišljanju o sadržajima koje im servira medijska industrija te ih naučiti da o svemu što vide i saznaju pristupaju s dozom sumnje...
Mladi moraju misliti kritički u ovom svijetu modernih medija
Medijska pismenost važna je kako bi djeca i roditelji znali koristiti medije i kako bi unaprijedili svoje znanje, ali i kritički vrednovali sadržaje koje pronalaze u moru informacija koje im dostupnima čine masovni mediji i internet.
Agencija za elektroničke medije i UNICEF, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva kulture, pokrenuli su Dane medijske pismenosti, kojima je kroz razna događanja cilj informirati i educirati djecu, roditelje, nastavnike i odgojitelje o toj vještini, nužnoj za život i snalaženje u 21. stoljeću. Agencija za elektroničke medije izdala je materijale za vrtiće, ali i osnovne i srednje škole s temama koje odgovaraju dobi djece.
Za roditelje je napravljen priručnik “Djeca i mediji” sa savjetima kako koristiti medije u obitelji. S obzirom na to da djeca puno vremena provode pred ekranima bez nadzora, izloženi različitim sadržajima, od kojih mnogi nisu primjereni njihovoj dobi i ne mogu ih kritički procjenjivati, raznim radionicama koje se održavaju diljem zemlje pokušat će se djecu, ali i sve uključene u njihovo sazrijevanje, uputiti na nužnost ispravnog korištenja medija i medijskih sadržaja.
Djeca u vrtiću će tako kroz igru i istraživanje učiti o razlici između svijeta medija i stvarnog svijeta, dok će školarci moći saznati koji su pozitivni i negativni medijski sadržaji, o sigurnosti djece na internetu i elektroničkom nasilju te kako prepoznati dezinformacije i lažne vijesti. Ako se prisjetimo slučaja vršnjačkog nasilja putem interneta ili stravičnih priča o predatorima koji su svoje maloljetne žrtve lovili putem društvenih mreža pa do usvajanja loših obrazaca ponašanja iz televizijskih filmova ili videoigara, shvaćamo da nam je dodatna edukacija o opasnostima koje vrebaju iza ekrana i te kako nužna.
Osim opipljivih prijetnji, s mladima se mora razgovarati i o promišljanju o sadržajima koje im servira medijska industrija te ih naučiti da o svemu što vide i saznaju pristupaju s dozom sumnje te ih naučiti da traže potpune informacije. U svemu je važna i uloga roditelja koji bi trebali nadzirati koliko i kako djeca koriste medije te u tome aktivno sudjelovati, a ne pustiti ekranima da odrade dio “odgoja”.