Mlađa braća od svojih uzora najviše nauče u spontanoj igri

Kad dolazi drugo, i poslije svako novo, dijete u obitelj, roditelji su uvijek zabrinuti zbog toga kako će stariji mališan reagirati. Novo dijete donosi novu rutinu, nove navike i drukčije mjesto dosadašnjem mezimcu oko kojeg se do tada sve vrtjelo. Problemi se mogu izbjeći ili ublažiti pripremanjem djeteta i posvećivanjem mu dovoljno vremena u prvim danima kad mlađi dođe u kuću. Malo će koja obitelj biti pošteđena svađa i sukoba koji će tijekom odrastanja izbijati i stišavati se između vaših mališana. 

Dok su još mali, komunicirat će na neverbalnoj razini - katkad jedno drugo zagrliti, katkad jedno drugo gurnuti. Kad malo narastu, vjerojatno će se svađati zbog igračaka i međusobno si ih otimati, a u pubertetu će razlike među njima biti povodom i eksplozivnih svađa u kojima niti jedno od njih neće moći uvažavati različitosti drugoga. Koliko će sklada ili sukoba biti među njima ovisit će o mnogo toga. Nasuprot lošim iskustvima koja braća i sestre mogu priuštiti jedni drugima, s druge je strane medalje sve ono što dijete dobiva uz brata ili sestru, a to je, ističe Laurie Kramer, profesorica na sveučilištu Illinois, neizmjeran utjecaj na društveni i emotivni razvoj. Nena je sina rodila dvije godine poslije kćeri. Kći je bila “lijena”, propuzala s godinu dana, prohodala sa 16 mjeseci. Sin je bio čista suprotnost i s godinu dana trčkao po kući, ali i prvi proplivao i provozio bicikl. Nena se sjeća kako je kći bila očajna što ne može voziti bicikl bez pomoćnih kotačića i plivati bez leptirića na rukama, a mlađi brat može. 

Najprije je plakala, a onda se “bacila na posao” i pokušavala, dok nije uspjela, i to već isti dan. On je postao njezin pokretač koji bi je gurnuo preko granice nesigurnosti. U Journalu of Cognition and Development nedavno je objavljeno istraživanje koje su proveli znanstvenici Sveučilišta Concordia u 39 kanadskih obitelji. Ustanovili su da braća uče jedno od drugoga više nego što se pretpostavljalo. Dapače, da su starija braća posve pogodna da prenesu svoje znanje mlađima, a oni će pitati sve što ih zanima. Taj je prijenos znanja i iskustva učinkovitiji jer se događa spontano i uz igru, napominje prof. Nina Howe, jedna od autorica istraživanja. Da bi se to ostvarilo, roditelji moraju omogućiti djeci prostor za slobodnu i neometanu igru u kojoj će se spontano uspostaviti smislena interakcija.

Kramer pojašnjava da su roditelji bolji prenositelji formalnih znanja, učenja vještina kako se ponašati u različitim društvenim okolnostima, na primjer. Ali su braća i sestre bolji uzor za učenje neformalnog ponašanja u školi, među vršnjacima i, što je još važnije, kako biti cool i dobar prijatelj, što je osnova njihova svakodnevnog  života. “Starija braća i sestre mnogo su upućenija u zakonitosti vršnjačkog društvenog života, pa je i njihov utjecaj u tom segmentu važniji od roditeljskog. To je i dobro i loše, jer će mlađi slijediti primjer starijih i kad je riječ o nepoželjnom ponašanju”, upozorava Kramer. Da bi taj utjecaj bio što pozitivniji, roditelji trebaju nastojati da odnos među djecom bude podržavajući od najranijih dana. Dugogodišnja su naime istraživanja pokazala da ako taj odnos počne u pozitivnom tonu, da će se tako i nastaviti.   

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!