S.D. Napričao je Zoran Milanović posljednjih godinu dana popriličnu količinu budalaština. Od toga da Putin neće napasti Ukrajinu – nakon čega je ruski hazjajin naredio opću invaziju na susjednu državu. Do toga da se ruska čizma tamo gdje stane ne povlači, na što je ruska vojska odlučila propisno se obrukati kod Harkiva, kasnije i Hersona. Protivio se sankcijama protiv Moskve, pokušavao staviti veto na ulazak Finske i Švedske u NATO, tvrdio da “nije budala koja će pljeskati Ukrajincima”, šurovao s Putinovim pijunom u BiH Miloradom Dodikom. KAP KOJA JE PRELILA ČAŠU A nakon toga uslijedilo je novo dno. Ovih dana tako je izrijekom ustvrdio da je Kosovo “anektirano” od Srbije. I da Ukrajince, umjesto da se brane od agresije, treba natjerati da pregovaraju s Rusima. Milanovićev najnoviji istup bio je kap koja je prelila čašu. Niz oporbenih stranaka koje su do sada više ili manje otvoreno držale stranu predsjedniku Republike javno su se ogradile od njegovih stavova oko Ukrajine i Kosova.