Pokojni Valter Franko, kadet kojeg sam osobno poznavao (susjedi smo, stanujem pedesetak metara od njegovih pokojnih roditelja, otac mu je kapetan duge plovidbe, u trenutku havarije bio je zapovjednik na Lošinjskoj Plovidbi) trebao se iskrcati u Kini, pošto je ispunio 12 mjeseci kadeture. Gorkom sudbinom, mb Dunav i članovi posade svoj su životni put završili na dnu Pacifika. Pokoj im duši. Usljed nevremena slomila se i pala provena dizalica te oštetila i otvorila skladište br 1 (pramčano skladište) koje je usljed olujnog mora počelo primati more u štivu (skladište), brod je ubrzo izgubio stabilitet i potonuo. Tako sam čuo da je zapovjednik preko telegrafiste javio Jugoliniji. Inače, zapovjednik je imao dugu pauzu, desetak godina je radio na kopnu prije no što je preuzeo Dunav. Danas to ne bi bilo moguće, ako nemaš godinu dana navigacije u zadnjih 5 kalendarskih, ne daju ti novu Licencu, odnosno moraš ponovno polagati ispite. No, 1980-e to nije bio slučaj! Nebrojeno sam se puta sa pokojnim Valterom vraćao iz Pomorske Škole u Bakru kući na Belveder. Otišao je u 20-oj god, pamtit ću ga uvijek kao dobrog, nasmijanog i sretnog mladića, dijete krasnih poštenih roditelja. Pokoj duši Valteru i posadi potonulog mb Dunav!