Misterij lubanje: 'Prije nekoliko godina nešto je jako smrdjelo'

Je li lubanju u Pustodol donio pas ili neka životinja s gradskoga groblja u Donjoj Stubici? Kako se našla u zapuštenom dvorištu kuće u pitoresknom selu u Zagorju i kome pripada? Mnogo je pitanja, a odgovora još nema.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:09

Video: 24sata/pixsell

Iz PU krapinsko-zagorske kažu nam da su dio kostura našli muškarac (42) i žena (37) čisteći oko svoje kuće. Lubanju su prevezli na zagrebački Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku. Tamo će pokušati utvrditi dob i spol osobe kojoj je lubanja pripadala te prije koliko godina je preminula. Nadaju se da će pronaći dovoljno materijala za DNK analizu, no sve to malo znači ako ne pronađu uzorak za usporedbu.

KUĆU KUPILI NEDAVNO Šok u Zagorju! Pronašli ljudsku lubanju dok su čistili oko kuće

Mještani su svi na broju

U takvim situacijama policija prvo provjerava bazu nestalih s područja uprave koja odgovaraju opisu. Mještani Pustodola uvjereni su da lubanja ne pripada nikome iz sela.

- Ja ni za koga ne znam u selu da fali, ali znate kako se kaže da je uvijek sve moguće. No uvjeren sam da to nije nitko od nas - kaže nam Rudolf Ključariček (70), osebujni čovjek koji živi u kući preko puta one kraj koje je lubanja nađena. Prisjeća se kako su mještani prije nekoliko godina u vrtu osjetili jak smrad kao da se raspada neka životinja.

- Nismo išli gledati i tražiti. Mislili smo da je uginuli jež ili lisica. Možda je lubanja ili čak cijelo tijelo već tad bilo tamo - otkriva nam Rudolf značajno kimajući glavom. Vodi nas do kuće u gradnji ispred koje je parkiran stari tamnoplavi Golf krapinskih registracija. Kaže nam da pripada novom vlasniku, koji je kuću kupio prije tri tjedna, i to od nećaka bivšeg vlasnika, 84-godišnjaka koji je u njoj nekad živio sam.

Kuću kupio bračni par

Nećak živi u Zagrebu, a naslijedio ju je jer stari vlasnik nije imao bliže rodbine. Vrata bijele katnice otvara nam prašnjavi muškarac u radnom odijelu. Kroz otvorena vrata iz kuće trešti glazba. Molimo ga da nam pokaže mjesto na kojem je našao lubanju, a on bez riječi zatvara vrata i nastavlja s poslom.

- To je novi vlasnik. Mlađi je od mene, samo ima glavu golu, nema lasi kao ja - kroz smijeh govori Rudolf.

Potom nastavlja kako su lubanju toga kobnog utorka našli u granju na septičkoj jami u dvorištu, i to sa stražnje strane kuće. Nije vidio kako izgleda, no kako doznajemo, na njoj nije bilo tragova zbog kojih bi policija sumnjala na nasilnu smrt, poput ozljede od udarca ili rupe od metka. Druga susjeda, Anica Ključariček, potvrđuje nam teoriju da misteriozna lubanja ne pripada nikome od mještana.

- Živim tu više od 50 godina i nitko od nas nije nestao, svi smo na broju. Nema nas tu puno, ali je mir i tišina. Nema ovdje ničega, ni trgovine niti birtije. Mi se mještani svi poznajemo, ali dosta je vikendaša. Tko bi tu živio na toj zimi - priča ova niska starija sijeda žena. Pred nas je izašla bez jakne, pa je drhturila od hladnoće na jakom vjetru. Pitamo je gdje je groblje koje spominju i kako da ga pronađemo. Objašnjava nam da je tamo preko brda iza šume, a cestom ravno pa desno. Riječ je o mjesnom groblju u Donjoj Stubici. Veliko je i uređeno, pa prilično nevjerojatno zvuči teorija da bi pas ili neka životinja tu mogao iskopati neki grob.

Kosti raznijele životinje?

Prije će biti da su životinje u šumi ili šikari našle truplo nekog nesretnika koja je možda zalutao pa raznijeli kosti. Moguće je da je netko preminuo i baš u tom dvorištu, no tad bi policija vjerojatno u blizini našla još kostiju, a ne samo lubanju.