Govorio je da ce je odvest' na vjencanje, ali je shvatio da joj drugi rasplice kosu, a on je voli. Ostala je uvijek ista, ali zna da ce doći dan kada ce jos i tada teci suze te zene, cvjeta koji za njim vene. Mislio je da mu je malo jedan zivot sa njom i da ce mu vec sutra suditi zbog ljubavi lude. Znao bi to, da je duzi njegov dan. Ovako, proplakat' ce zora i nebo sa zvijezdama, a kako ne bi covjek kad voli kao on. Dok se prave cipke od pjene, u pozadini svi pjevaju, ali on ih ne cuje. Znao je, ako ga ostavi, i nebo ce plakati, izgubit' ce sjaj. ALI sve su te godine prosle,,,, galeb je skupio svoja krila, prsten na malom prstu potamnio, kosa posjedila. Ni snova nema vise jer sve ih je poklonio njoj. U biti, svi ti ostarjeli frajeri, furali su brkove i duzu kosu, uvjek vozili dobre aute, imali kafice ili "gajbe" na moru, svirali gitaru ili slusali dalmatinske/talijanske pjesme. Imali ekscentricni stil odjevanja,,,. (danas bi ih mnogi nazvali seljacinama). Vanjstina cesto kolericna ali uvjek smekerska, i nastup uvjek blago patetican. IPAK, i dan danas im stoji. Ne odricu se ulja za kosu,,,, zlatnih lancica prstenja i narukvica,,,,,odjece za mladje po zadnjoj modi,, svoga starog Merca ili Bembure,,,. I sama cinjenica da vise nisu ono sto su bili, je dovoljna da ih se okarakterizira kao; ''poigrao se zivot sa njim'', jer ispod skockane mramorne vanjstine leze vjeciti romanticari. Miso Kovac je 1 mit, 1 idol, nekih generacija, koji zivi kroz zivotni gard ovih ljudi.