Odlično mi je kad znanstvenici, najčešće fizičari, kažu 'život poslije smrti nije moguć'. Zašto? 'zato što ga ne možemo racionalno izmjerit'. Dragi gospon znanstvenik, zar ne ostavljate barem trunku prostora mogućnosti da dolaskom smrti, nestaje stvarnosti koju poznajemo, pa time i zakona fizike, te da realno postaje irealno i obratno? Ne možete racionalnim metodama mjerit nešto iracionalno. Ne možete fizikom tumačit metafiziku. To je kao da odem na tenis, a umjesto reketa ponesem lastiž. Uvidim da lastižom ne mogu igrati tenis i zaključim - da se tenis uopće ne može igrati. Tvrdnja da postoji samo ono što možemo izmjerit je čak i bahata, jer bi to značilo da je ljudski um apsolutno inteligentan, i da ljudska inteligencija može spoznati sve. A to nije slučaj. Čovjek je intelektualno ograničeno biće i apsolutna spoznaja mu nije moguća. Zato, dragi znanstveniče, otvorite vrata percepcije i progledajte. Filozofi > fizičari. Dubina percepcije > puko zadržavanje na površini i tumačenje materije.