Socijalna radnica Nela Pamuković koja je u sustavu tri desetljeća zajedno s kolegama poručuje kako je dobro da se zaposle ljudi no pita se gdje će sjediti jer doslovce nemaju ni stolice niti je imaju gdje staviti...
SOCIJALNI RADNICI IMAJU PLAN ZA PROMJENE
Ministre, slušaj: Možeš zaposliti 200 ljudi, ali im daj uvjete za rad, da nam se ne ponovi Nikoll
Kroz tri ključna pitanja socijalni radnici opisuju što treba napraviti da bi sustav socijalne skrbi funkcionirao kako treba i da bi socijalni radnici mogli uredno obavljati svoj posao da se nikada više ne ponovi slučaj Nikoll. Da ne strahuju kada čuju za tragediju da nije netko od njihovih korisnika...
Ministar Josip Aladrović problem socijalnog sustava želi riješiti tako da zaposli 200 socijalnih radnika. Je li to rješenje? I ako nije, zašto nije?
U izradi Akcijskog plana apsolutno nije izvršena analiza postojećih ovlasti koje radi Centar za socijalnu skrb. Prije svega bi trebalo napraviti analizu nepotrebnih poslova, čime bi se dobila dodatna radna snaga unutar samih centara. Prioritet u sustavu socijalne skrbi jest zapošljavanje i ono je nužno, ali je prije toga potrebno izvršiti analizu prostora centara za socijalnu skrb u kojima djelatnici rade u neadekvatnim prostorima te rade veliki broj poslova koji su na razini rada upravnog referenta.
Doslovno, novozaposleni djelatnici nemaju gdje sjesti. Dakle zapošljavanje bi trebalo osigurati nakon realizacije adekvatnog prostora koji je u većini Centara u državi još uvijek neadekvatan. Bolji radni uvjeti su prvi na listi prioriteta. Daljnji problem je što u manjim gradovima i njihovim Centrima nema stručnjaka koji su potrebni centrima, au većim gradovima ima, s time što je najveća potražnja za zapošljavanjem u Zagrebu.
Što se tiče prostora dajem primjer najvećeg centra u državi, Centra za socijalnu skrb Zagreb sa 13 podružnica i podružnicom zajedničkih poslova za cijeli centar, koji ima prosječno 8 metara kvadratnih ureda za dvoje djelatnika.
Hitno je sljedeće: uredi primjereni za rad s korisnicima - jedan stručni radnik u sobi, sukladno postojećim prostornim standardima, dvorana za sastanke, čekaonice, prostorija za provedbu testiranja, tehnička oprema, službena vozila, prilagodba osobama s invaliditetom i sl.
Trenutno rade u mnogim podružnicama i po tri stručna radnika u istoj prostoriji koja je veličine propisana za jednog stručnog radnika te nema sve druge navedene prostorne uvjete. Još 2006.g. kroz projekt Svjetske banke osigurana su sredstva za prve 3 podružnice, a bilo je predviđeno da se izgradi cijeli Centar. Novac je vraćen, projekt nije realiziran. Razlog je nemogućnost dogovora nadležnog Ministarstva i Centra za socijalnu skrb Zagreb oko reorganizacije Centra.
Možete li nam na konkretnim primjerima opisati koje probleme imaju socijalni radnici u manjim sredinama? Kako to riješiti?
Problem je nerazvijene mreže socijalnih usluga, jednostavno nemaš gdje uputiti dijete ili odraslu osobu u tretman ili je smjestiti. Užasno teško uspostavljanje suradnje sa npr .liječnicima obiteljske medicine, prebacivanje odgovornosti na Centre od strane drugih paralelnih sustava, nedostatak kvalitetnog kontinuiranog cjeloživotnog učenja i podrške, iako su stručni radnici visoko educirani samim završetkom studija motivirani za ovaj težak poziv, ali je dodatno usavršavanje nužno potrebno.
Dodatan problem je i što u manjim sredinama svi poznaju stručne radnike Centra i iz svojih privatnih kontakata te korisnici procjenjuju njihove postupke subjektivno. Moguće rješenje jest: osiguranje stanova od javnog interesa bez naplate najamnine od strane lokalnih sredina za mlade kadrove koji su mobilni za rad i nemaju obitelji te spuštanje uputa od Ministarstva zdravstva i ostalih nadležnih o načinu postupanja iz njihove ovlasti. Ulaganje u resurse putem mladih educiranih stručnjaka kroz gradnju potrebnih kapaciteta putem Europskih projekata.
U prosvjedu su predstavnici socijalnih radnika nabrajali probleme sustava – ministar se referira samo na jedan – broj zaposlenih. Što se pod hitno treba napraviti da i djelatnici centara i korisnici osjete promjene?
Ukoliko se neki poslovi iz Centra preraspodjele u druge sustave kojima i pripadaju i koji su nama ubačeni nakon završetka domovinskog rata, a postojeći djelatnici preraspodjele na poslove koji preostanu, broj potrebnih zapošljavanja se bitno smanjuje. To su ovi poslovi i potrebne promjene složeni po obimu zauzimanja radnog vremena i nedostacima:
1. Hitno uskladiti uvjete rada sa propisanim normativom, odnosno Pravilnikom čija je primjena trebala biti dovršena 2017.g. i propisana je zakonska obveze nadležnog Ministarstva što se tiče prostornih uvjeta uz prigovor i na postojeće visoke propisane normative po jednom djelatniku, a koji nisu u skladu s europskom praksom (naš propisani normativ je 100 obitelji, a u Europi 50).
2. Poslovi koji ne spadaju u poslove Centra za socijalnu skrb i predstavljaju puko administriranje za što nije potrebna visoka stručna sprema: osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja – to su prava koja se ostvaruju isključivo na medicinskom vještačenju osoba; većina korisnika su umirovljenici, pripadaju mirovinskom sustavu odakle su nam prebačeni, naknada do zaposlenja – uvjet je postojanje karakteristike – osoba s invaliditetom i prijava kod nadležnog zavoda za zapošljavanje; pripada sustavu rada, zajamčena minimalna naknada– svi radno sposobni korisnici trebaju biti prebačeni u sustav rada i zapošljavanja, a korisnici centra su osobe bez prihoda i imovine, koje svojim radom ili imovinom ne mogu ostvariti prihod zbog radne nesposobnosti, otpust iz državljanstva – pitanje uzdržavanja članova obitelji za koje postoji potreba uzdržavanja od strane onoga koji traži otpust se može rješavati u suradnji Ministarstva vanjskih i unutarnjih poslova (policija ima zaposlene socijalne radnike)
Ovi poslovi ne moraju nužno biti u Centru, jer se elektronski sustav može nadograditi u smislu povezanosti s drugim sustavima ili nam isti mogu slati na znanje poteškoće kod korisnika na koje su tijekom rada naišli, kako bi stručni radnici centra pružili korisnicima dodatnu podršku.
3. Potrebna izmjena Obiteljskog zakona osobito u pogledu skrbništva, točnije neposrednog skrbništva - stručni radnici centara za socijalnu skrb, uz svoje redovne svakodnevne i mnogobrojne radne zadatke, istovremeno imaju obvezu biti neposredni skrbnici za više korisnika izvan svog radnog vremena (ponekad i više od pet), što odrađuju bez naknade, jer moraju (nitko od rodbine i prijatelja štićenika ne želi, a zakon ih ne prisiljava). Ovom odredbom su narušene Ustavne slobode i prava radnika u centrima, jer nemaju izbor ne raditi poslove koje članovi obitelji ne žele i nisu primorani i to bez naknade!
Kako se ovdje, također, radi o izuzetno ranjivoj i osjetljivoj skupini korisnika, tražimo osnivanje registra potencijalnih skrbnika koji biti educirani i ostvarivati adekvatnu novčanu naknadu za obavljanje svojih poslova skrbnika. Potrebno preispitivanje sukoba interesa s obzirom da je za posebno skrbništvo navedeno kao zapreka u obavljanju dužnosti istog (npr. pokretanje postupaka s ciljem stjecanja imovinske koristi štićenika u situaciji kada je skrbnik osoba zaposlena u centru za socijalnu skrb), a odluku donosi isti centar.
4. Bitno povećanje smještajnih kapaciteta za mlt. djecu i odrasle osobe, prvenstveno kroz udomiteljstvo
5. Formiranje mrežnog sustava koji prikazuje stvarni i realni prikaz smještajnih kapaciteta pojedinih ustanova, kako za mlt. djecu, tako i za zaštitu odraslih
6. Naknada voditelju za provođenje mjera: mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu – naknada od 400 kuna mjesečno je demotivirajuća, ponižavajuća i ne odgovara težini odgovornosti i složenosti poslova koji se trebaju obavljati unutar jednog mjeseca provođenja spomenute mjere; za primjer toliko ćete platiti 2 sata rada za bilo koji zanatski popravak u stambenom prostoru.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:44
S kojim se sve poteškoćama susrećete u radu?
Mogu vam ih taksativno nabrojati pa krenimo:
1. Slaba međuresorna suradnja – posebice s liječnicima opće medicine, pedijatrima, pravosuđem, predškolskim i školskim institucijama pri čemu ističemo nesuradnju većine liječnika primarne zdravstvene zaštite od kojih se traže mišljenja o zdravstvenom statusu korisnika i kućni posjet radi pregleda za korisnike o kojima nemamo zdravstvene podatke.
2. Provođenje palijativne skrbi – susrećemo se s problemima hitnog preuzimanja skrbi o osobama u potrebi palijativne skrbi pri otpustu iz bolnica pri čemu udomiteljske obitelji ne mogu zadovoljiti potrebe korisnika niti su educirani niti raspolažu potrebnom opremom za skrb o palijativnom bolesniku.
3. Posebno skrbništvo – problematika je goruća utoliko što posebni skrbnici ne stupaju u kontakt s osobama i/ili djecom koje trebaju zastupati u pojedinim sudskim postupcima i osobno ne sudjeluju u sudskim postupcima (iz iskustva navodimo primjer kada se sudac/sutkinja informira o posebnoj skrbnici koju nikada nije vidio, te smo pitani je li je i naša suradnja s njima takve vrste), ne dostavljaju izvješća centrima za socijalnu skrb
4. Imenovanje ravnatelja - imenovanje ravnatelja/ica i članova Upravnog vijeća (od kojih 3 određuje nadležno Ministarstvo, a 5 je članova), evidentno je da kako je bitna politička podobnost/simpatizerstvo/poznanstvo, a ne stručna kompetentnost što dovodi do pitanja da li ustanovama upravljaju stručne ili podobne osobe i koji je rezultat takvog upravljanja ustanovama?
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
