ovo je ušlo u prijedlog za školsku lektiru - Dubravka Ugrešić: Forsiranje romana reke : - (...) " Naga Sabina zabljesnula je Trošina bjelinom svoje puti. Klizio je pogledom po plavoj, oj, dječje ravnoj i glatkoj kosi, finoj liniji vrata, zatim niže do okruglih grudi, niz zaobljene bokove, sve do ružičastih, okruglih nožnih prstiju...Sabina je mirno objahala Trošina i stala meko i polako micati zdjelicu. Osjetio je snažan užitak koji je po prvi put isključivao želju za dodirom...Sabina je kružila oko svojih bradavica, nježno. Kao da dira namreškanu kožicu mlijeka, a onda je iznenadnim pokretom zabacila ruke na potiljak. Zabačene glave s rukama na potiljkunjihala se polako, odsutno. Svjetlos s prozora bljesnula je u njenoj kosi i Trošinu se pričinilo da se nad glavom te bjelopute jahačice odsutna lica pojavio svijetao prsten aureole...(str. 108) Uzela ga je prirodno, jednostavno, bez straha i prenemaganja. Ali zašto njega, četrdestosmogodišnjaka, s borama i sjedinama. Trošin se tiho obukao i uputio prema vratima. Pred vratima je zastao i osvrnuo se. Sabina je spavala mirnim dječjim snom."(...)