Nakon mnogih peripetija Mileva Simetić Saliji (26) transplantirana je u KBC Zagreb. Kod kuće je s nestrpljenjem iščekuju suprug, roditelji, braća i sestra, i ono njoj najdraže,šestomjesečni sinčić Luan
Mileva ujedinila Hrvatsku i dobila priliku za život: 'Dobro sam i živa. Hvala, dobri ljudi'
Dobro sam, živa sam. Hvala vam dobri ljudi, rekla je Mileva Simetić Saliji (26) nakon što su joj u KBC-u Zagreb transplantirali jetru i bubreg. Dobila je priliku za život. Za sebe, supruga i malenog sinčića. Prije odlaska na operaciju bilo ju je strah.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI
Pokretanje videa...
- Ako ne izdržim, ako se ne probudim nakon transplantacije, čuvaj našeg sina. Jako se bojim. Pričaj našem Luanu o mami koja je sve to htjela izdržati samo da bi njega gledala kako odrasta. To je zadnje što mi je moja Mileva rekla prije ulaska u operacijsku salu. Uvjeravao sam je da ne misli negativno. Nakon zadnjeg razgovora noge su mi se tresle i pao sam na koljena. Mogao sam samo Boga dragoga moliti da sve bude u redu. Bila je u dobrim rukama vrhunskih liječnika iz Zagreba. Ona je još na jedinici intenzivnog liječenja i jedva čekam vidjeti je. Zagrliti je i reći joj da je gotovo. Prošlo je sve, drhtavim glasom kazao je Jetmir, Milevin suprug. Jetmir u Zagrebu nestrpljivo čeka vijesti o supruzi.
Nije mogla hodati
S njim su Milevini roditelji, Joviša i Snježana, a stigli su joj i braća i sestra. Svi su uz nju i čekaju da zagrle svoju Milevu, koja se tri godine zadnjim atomima snage bori za život. Živjela je dan po dan, a zadnjih dana od bolesti više nije mogla hodati. Suprug Jetmir nosio ju je do dijalize u Puli, gdje je boravila po šest sati svakog dana. Sama nije mogla ni do kupaonice.
Nije mogla pridržati ni svoju bebu, sinčića Luana, malo čudo, koje je došlo na svijet dok mu je majka bila na dijalizi zbog zatajenja bubrega.
Podsjetimo, Mileva boluje od hiperoksalurije tipa 1, nasljedne bolesti, zbog koje su joj se stvarali kamenci, zatajili su joj bubrezi, jetra je prestala raditi, a bolest je zahvatila i druge organe. Spala je na 40 kilograma. Otekli su joj udovi. Stvorile su se rane po tijelu koje su luđački boljele. Hrabra majka sve je izdržala, samo gledajući sinčića Luana, koji je treba.On joj je davao snagu. Transplantacija je bila u KBC-u Zagreb, a operacija je trajala više od osam sati i uključivala je dvadesetak zdravstvenih djelatnika. Dan operacije Jetmir nikad neće zaboraviti. Bio je kod nje, kao i članovi njezine obitelji. Mileva je imala uplašen pogled i bila je iscrpljena od svega.
Bojali se ishoda
- Bili smo kod nje i rekli su da mora na dijalizu. Pozdravili smo se. Nakon dijalize, oko četiri sata, javljeno je da ide na transplantaciju. Trajalo je do 13 sati. Iskreno, i ja sam se tad bojao da neće izdržati. Kad je sve bilo gotovo, liječnici su me nazvali i rekli da je sve dobro prošlo. Odahnuo sam. Kao da mi je stijena od 100 kilograma skinuta s prsa. Samo par sati ranije, oko 15 sati, primila je injekciju Oxlumo, koju je dugo čekala, i već u četiri sata išla je na operaciju jer je donor pronađen. Sve se dogodilo kao u nekom filmu - opisao je Milevin suprug.
Priznao je da su se svi bojali, a najviše njegova Mileva. Strahovala je zbog sinčića, koji je ostao na čuvanju kod Jetmirove obitelji u Vintijanu kraj Pule.
- Na dan transplantacije je plakao, kao da je znao što se događa. Nedostajala mu je mama. Samo nekoliko sati ranije dobila je injekciju ne znajući da će pronaći donora. A i nekoliko dana ranije išla je na transplantaciju jer su pronašli donora, no liječnici su shvatili da je donorova jetra prevelika za nju, pa je sve propalo. Bili smo očajni i opet na početku. Ali znao sam, vjerovao sam da će ubrzo biti bolje. Morali smo joj govoriti da pozitivno misli jer je klonula duhom, onemoćala i prožeta strahom. Hvala Bogu, prošlo je, a emocije su mi još pomiješane. Strah, sreća, olakšanje i strepnja - iskreno je priznao Jetmir, koji svako malo pogledava prema telefonu čekajući vijest o supruzi. I Milevini roditelji jedva čekaju da im se konačno javi.
- Ovo proživljavamo drugi put u životu. Isto smo se osjećali i kad je njezin brat zbog iste bolesti morao na transplantaciju u Padovu. Strepnja i grč u želucu. Sad smo dobro, ali noć prije, kad je naša Mileva bila na operacijskom stolu, bili smo u strahu. Nije jednostavno gledati djecu kako pate i bore se za život, doslovce. Jedva čekamo da je vidimo. Samo da je zagrlimo i izljubimo. Njezin brat, koji je također bio prošao presađivanje organa, danas je dobro, ali je i on bio u panici i strahu za nju. Hvala vam svima, dobri i dragi ljudi, jer svaka riječ koju smo čitali i čuli davala nam je snagu - rekli su Milevini roditelji.
Suprug Jetmir još je jedanput iskreno i od srca zahvalio svim dobrim ljudima na podršci njegovoj supruzi.
Borba još nije gotova
- Hvala svim dobrim ljudima na podršci. Hvala liječnicima u Zagrebu i Puli, ma svima koji su i uputili riječ podrške. Nikad to neću zaboraviti. Jednog dana svojem ću sinu pričati kako se cijela zemlja ujedinila da njegova mama živi - kroz suze je rekao Milevin suprug.
Ravnateljica pulske bolnice, dr. Irena Hrstić, potvrdila je da zbog Milevine uspješne transplantacije na pulskom odjelu nefrologije i dijalize cijeli dan vlada veselje.
- Svi znaju da je još jedan korak uspješno napravljen. Borba još nije gotova, ali je trajno dobrog smjera i, što je najvažnije, ova priča pokazuje koliko sustavi izvrsno rade u timu. Nije važno ni tko si ni što si. Gdje god ima volje, ima i načina, a medicina je upravo to, suočiti se s preprekom i naći rješenje. Svakako trebam na kraju spomenuti da nam je stalno na raspolaganju bila dostupna prof. Anna Mrzljak iz KBC-a Zagreb, koja je koordinirala listom čekanja za Milevu - izjavila je dr. Hrstić.
’Jednog dana sinu ću pričati kako se cijela zemlja ujedinila da njegova mama živi’, rekao je suprug
'Slučaj Mileva ujedinio sve institucije'
Ravnateljica pulske bolnice, dr. Irena Hrstić rekla je kako je taj zahtjevni medicinski slučaj ujedinio brojne institucije.
- Medicinski slučaj Mileve, koja je dočekala novu jetru i bubreg te je transplantirana u KBC-u Zagreb, bio je zahtjevan. Liječnici i sestre pulske nefrologije i dijalize suočili su se s izuzetno rijetkim slučajem nasljedne bolesti. Dodatni 'problem' bio je trudnoća pacijentice u aktivnom programu hemodijalize šest puta tjedno. Borili smo se da trudnoća rezultira porodom zdravog djeteta. Nakon toga su došli novi izazovi, bila joj je potrebna transplantacija. Ne jednog, nego dva organa. Dolazi do administrativne (zakonske) prepreke jer nije imala državljanstvo. I opet dolazi na vidjelo kako sustav funkcionira i kad je više sustava potrebno. U ovom slučaju bili su to sustav zdravstva i sustav Ministarstva unutarnjih poslova. Tu je bio nesebičan trud djelatnika PU istarske, koji su u okviru zakonskih mogućnosti našli rješenje. Nitko nije bio imun na problem koji treba riješiti i svi su znali za 'slučaj Mileva' - rekla je dr. Hrstić.
Sve je izdržala zbog sina, koji je treba
Mileva boluje od hiperoksalurije tipa 1, nasljedne bolesti, zbog koje su joj se stvarali kamenci, zatajili su joj bubrezi, jetra je prestala raditi, a bolest je zahvatila i druge organe. Spala je na 40 kilograma. Otekli su joj udovi. Stvorile su se rane po tijelu koje su luđački boljele. Sve je izdržala samo gledajući sinčića Luana, kojem je potrebna.