Vjernici koji vjeruju „u Boga“ ne idu na misu. Vjernici koji vjeruju Bogu idu. Crkva ne gubi mnogo zbog onih prvih, ali dobiva mnogo s ovima drugima, makar ih bilo manje. Kvaliteta je važnija od kvantitete. Naime, vjernik koji vjeruje osobnom i ljubećem Bogu, sluša Njegovu Crkvu koju je On ustanovio i rekao da je vrata paklena nikad neće nadvladati, a onaj koji vjeruje u nekoga dalekoga Boga koji je tamo negdje daleko i ukopčava se samo kad treba ispuniti njegove željice sluša samoga sebe, medije i nema pojma što Bog u stvari od njega želi. Baš me zanima koliko ovih koji ne idu u crkvu mole ZAJEDNO u obitelji. Jer, On je rekao da je tamo gdje su dvojica ili trojica sabrani u Njegovo ime. Kažu, u Boga se može vjerovati i moliti Mu se bez Crkve. A zašto onda, kad im trebaju sakramenti, idu u crkvu, a ne podijele ih sami sebi i svojoj djeci? Inače, na misu se ne ide zbog simpatije prema svećeniku, niti zbog ostalih vjernika, na misu se ide zbog osobnog susreta s Isusom koji je tu prisutan tijelom, dušom i duhom i koji nas je pozvao da upravo tu budemo jedno s Njim. Tko to ne zna, mnogo gubi, jer Ga uopće ne poznaje. I još nešto, čini se da se brzo zaboravilo istraživanje od prije nekih godinu dana u kojem je utvrđeno da sve više mladih redovito ide u crkvu. Oni evangeliziraju vlastite roditelje, jer znaju o Bogu više od njih. Mnogi su zaboravili i duhovni koncert iz svibnja koji je napunio Arenu sa 18 000 mladih koji su slavili Boga. Dakle, budućnost Crkve je zagarantirana.Amen!