Zoran Milanović očito ozbiljno razmišlja o tome da ne izađe na glasanje na parlamentarnim izborima. To je već ozbiljan skandal i opasna poruka građanima koja ugrožava ionako narušene demokratske procese u zemlji.
Zoran Milanović ozbiljno razmišlja o tome da ne izađe na glasanje na parlamentarnim izborima.
Najavio je to prije desetak dana kao mogućnost, a ponovio sinoć u Dnevniku Nove TV.
Pa ako je Kolinda Grabar Kitarović onim famoznim fotografiranjem svog glasačkog listića na prošlim parlamentarnim izborima ozbiljno digla letvicu izrugivanja demokratskim pravilima i tradiciji, njezin nasljednik krenuo je sličnim tragom.
Jer ono što je Milanović već drugi puta izjavio doista je skandalozno, pa i zabrinjavajuće. I to na više razina.
Prvo, predsjednik Republike trebao bi svojim primjerom animirati ljude da izađu na parlamentarne izbore i tako sami izaberu svoju vlast, kao i da što većim odazivom daju legitimitet izabranoj opciji.
Ovako, ako predsjednik države ne ide na izbore, možda neće ići ni ostali.
Građanska dužnost
Drugo, izlazak na izbore pravo je, ali i obaveza svakog hrvatskog građanina s pravom glasa. Time se njeguje demokratska kultura, jača demokratska svijest i osnažuju demokratski procesi. Zašto građanin Milanović ne bi sudjelovao na izborima? Glasa kao osoba, a ne kao predsjednik države, premda je to - u tajnosti procesa - jedno te isto.
Treće, Milanović tvrdi kako "zbog delikatnosti svoje pozicije" razmišlja o tome da ne ide na izbore "kako mu se ne bi mogla pripisivati pristranost". Pravo svako građanina na izborima je da bude pristran. Nema objektivnog glasanja. Glasa se po savjesti, željama, ukusima, subjektivno i pristrano.
Ono što predsjednik Republike ne bi smio raditi kako ga se ne bi optužilo za pristranost jest javno agitirati za neku od političkih opcija ili kandidata. Kao što je to radila Kolinda Grabar Kitarović, ali i Ivo Josipović. Ali smije - i mora - glasati.
Možda Milanović ovime poručuje kako zapravo nema za koga glasati?
Spužva Bob
U tom slučaju, slobodno može poništiti listić. Ili nacrtati Spužva Boba, kao na onim izborima u Splitu. Ili upisati svoje ime, pa ga zaokružiti. Da mu se malo divi.
Četvrto, Milanović je poručio kako ne želi izaći na izbore budući da "taj glas može biti presudan". Glas predsjednika države još uvijek se broji samo kao jedan glas, a jedan glas u milijun glasova na izborima teško može biti presudan.
No isto tako, po toj logici presudan može biti i neubačeni Milanovićev glas. Jer bi baš on mogao prevagnuti izbore. Logika je, u svakom slučaju, sumanuta.
Pod prismotrom
Peto, Milanović upozorava kako je on "pod prismotrom cijelo vrijeme", kao i pod "lupom procjene" je li pristran ili ne, pa stoga zaključuje: "Zašto bih se doveo u situaciju da bilo kome kažem kako sam glasao".
Ali zašto bi Milanovića uopće netko pitao za koga je glasao? To pitanje u demokratskom društvu naprosto se ne postavlja, jer je nepristojno i time se praktički zadire u nečiju intimu.
I ako bi Milanovića netko pitao za koga je glasao, zašto bi mu on uopće odgovorio? Njegovo je pravo da taj podatak zadrži za sebe. I nitko ga ne može natjerati da to otkrije. Pa ni da fotografira svoj glasački listić.
Uglavnom, ove poruke Zorana Milanovića nisu samo nesuvisle i nelogične, one su tragikomične, ali i opasne za demokratski proces u Hrvatskoj.
Predsjednik bojkotira izbore
Građani su ionako zgađeni politikom i strankama, zadnji saziv Hrvatskog sabora narugao se biračkoj volji građana, apstinencija od izlaska na izbore povećava se i time smanjuje legitimnost izbornog pobjednika. I umjesto da predsjednik Republike svojim primjerom pozive građane da izađu na birališta, on kaže da ne bi išao glasati.
Iz svih nemogućih razloga.
Čemu služi ona jutarnja parada na biralištima kada se državni vrh naslikava kod glasačkih kutija i ubacuje svoje listiće? Pa služi motiviranju birrača da sudjeluju na izborima, iskoriste svoj glas i formiraju sastav parlamenta koji će im krojiti sudbinu iduće četiri godine.
To je jedini put, zapravo, u četiri godine kada se građane nešto pita.
A sada predsjednik države, onaj koji je raspisao izbore, kaže da on na njima neće sudjelovati. Jer bi njegov glas mogao biti presudan? Zar bi tako trebali razmišljati i drugi birači: neće izaći na izbore jer bi njihov glas trebao biti presudan?
U mnogim slučajevima i jest presudan: ako ne glasaju za svoje, pobijedit će oni drugi.
Glasao za sebe, neće za druge
I zamislite ovu ludost: Milanović je izašao na glasanje na predsjedničkim izborima na kojima je sam bio kandidat. Zašto tada nije ostao doma? Zašto je tada bio pristran? Jer teško da je glasao za Kolindu.
Uglavnom, nije ovo prvi puta da je Milanovića prebacila vlastita mudrost.
Na parlamentarne izbore se ide, bio predsjednik, kardinal ili taksist, na parlamentarnim izborima se bira pristrano i po ukusima, bira se tajno i nitko neće znati za koga je predsjednik države glasao.
Ali je poruka da je i predsjednik države glasao. Pa trebaju glasati i svi drugi.
