Moj se komentar odnosi na sveprisutne podatke o tome koliko se čeka na pregled, pa nakon toga, koliko se čeka na operaciju nečega, u Lijepoj našoj. Bandić dolazi na red preko reda, kod njega je sve uvijek hitno (jer čovjek, naime, mora "delati" - izvorni hercegovački termin), intervencija se vrši odmah i bez čekanja, bez obzira na to, je li možda neki pacijent u kritičnijem stanju, ostavljen da čeka. Čitam, kako se na pregled zbog očne mrene u prosjeku čeka preko HZZO-a godinu dana, a na operaciju još godinu. Jedna očna klinika u ZG (da ju ne reklamiram, a možda bih trebao), a možda ih ima i više, naplaćuje pregled 200 kn do kraja prosinca 2018 (!?), a termin operacije i operacija slijedi ubrzo nakon pregleda (naravno, uz odgovarajuću, ne pretjerano skupu naknadu). Bogu hvala, mrena se javlja manje-više kod starije populacije (čitaj: umirovljenika) pa oni po prirodi stvari (!) imaju novaca i to rješavaju na takav način. No, ako nemaju novaca, onda sve mogu riješiti koju godinu nakon smrti. Bolje ikada, nego nikada! Ali da se o Bandiću ili ostaloj svevišnjoj bratiji iz političarskih (čitaj HDZ-ovih) i njima satelitskih krugova radi, ujutro se najaviš, navečer ideš kući nakon pregleda i izvršene intervencije (naravno bez ikakve naknade, eventualno zaposlenje nekog rođaka). Dakle, kad netko iz bilo kojih razloga spomene prebrojavanje krvnih zrnaca, ne zaboravimo broj krvnih zrnaca ovih spodoba iz povlaštene kaste u Hrvatskoj. A toga, ima...