Navijačima bi bilo puno lakše patiti s ovakvim Hajdukom kad bi u slaganju momčadi i taktike bilo više logike, a manje lutanja, a u javnim nastupima više poniznosti i samokritike, a manje arogancije i optužbi drugih....
Mijenjati Tudora ili ne? I smjena i kontinuitet imaju svoju logiku i zagovornike. I svi su u pravu!
Nakon par odgledanih utakmica nastavka prvenstva ni najzagriženiji navijači Hajduka ne mogu pronaći lijepu riječ za ono što momčad Igora Tudora prikazuje na terenu. Pogled na prvenstvenu ljestvicu na kojoj je Hajduk peti samo potvrđuje koliko je situacija loša, a izjava Mije Caktaša nakon poraza u Kranjčevićevoj svjedoči o dubini problema u kojima se klub nalazi:
- Bez obzira što je klub u zadnjim godinama u svakakvim problemima, ovo je ipak veliki klub i neki bi se igrači morali zapitati za koji klub igraju i koji dres nose. Nedopustivo je da vodimo 2:0 i na ovaj način izgubimo utakmicu. Tužan sam i razočaran – kazao je kapetan Hajduka.
Caktaš nije imenovao nikoga, no rijetki su igrači Hajduka koji opravdavaju status i primanja, i većina bi ih se trebala prepoznati u kapetanovim riječima. Mjesecima ponavljamo kako je ovo najskuplja momčad Hajduka u novijoj povijesti, čak 30% skuplja od prošlogodišnje, i nevjerojatno je da su igrači s godišnjim primanjima od 400.000 - 600.000 eura toliko nemotivirani i nezainteresirani, da igraju tako slabo, ili da ih trener Tudor jednostavno uopće na koristi... Vrijeme je da netko odgovoran iz redova Hajduka konačno ponudi konkretan odgovor na pitanje tko je za aktualno stanje kriv, jer, ponavljam, preskupa je ovo momčad da bi osvajala peta mjesta na prvenstvenoj ljestvici i nikad ranije ispadala iz Europe i kupa. Ovakve rezultate je mirne duše mogla i morala ostvarivati i momčad sastavljana od Hajdukovih juniora.
Pokretanje videa...
''Bez obzira što je klub u zadnjim godinama u svakakvim problemima'' kako kaže Caktaš, a što svakako ima utjecaja na aktualni trenutak, nema sada smisla lamentirati o tome kako je momčad za sezonu slagao i uigravao Siniša Oreščanin, kako ga je nakon Gzire zamijenio Damir Burić, a njega u zimskoj stanci Igor Tudor. Naravno da su brojne promjene i nelogični zaokreti utjecali na ovo što se događa danas, ali je činjenica i da je Hajduk i pod Oreščaninom i pod Burićem izgledao puno bolje. Ne zaboravimo i da je Tudor imao ispred sebe i prijelazni rok, i pripreme, a nakon šest odigranih kola još jednu priliku za reset momčadi u korona stanci i priliku da je pripremi za nastavak sezone. Bez obzira na sve otegotne okolnosti, momčad je morala izgledati kud i kamo bolje, ili barem puno logičnije, da napadači ne igraju na boku, stoperi u napadu...
Što dalje pitaju se navijači Hajduka. Dio ih s pravom očekuje promjene ali drugi dio je sit promjena za koje smatraju kako destabiliziraju klub koji i onako glavinja bez plana i strategije i svako šest mjeseci mijenja smjer i način kako doći do željenog cilja. Mijenjati Tudora ili ne nije pitanje samo promjene trenera, nego i kompletne stručne piramide i vizije budućnosti kluba, jer, potvrdio je to i Mario Stanić prije nekoliko dana, on i sportski direktor Ivan Kepčija čvrsto stoje iza Tudora, a nema sumnje kako je na istoj liniji i predsjednik Marin Brbić. Odlazak samo Tudora nema smisla, dok bi odlazak svih otvorio novi problem.
Naime, u zimskoj stanci nova garnitura kupila je dva stopera Dimitrova i Mujakića, već je doveden i napadač Diamantakos, i eventualni odlazak Tudora, Kepčije, Stanića, Brbića... značio bi da će neka nova garnitura, na početku sezone, opet naslijediti viziju i rad svog prethodnika s kojom se ne mora slagati. Kao što je Kopić naslijedio Futacsa i Ismajlija koji mu ne trebaju, tako je i Oreščanin naslijedio Lopeza i Palaversu, Burić Eduoka i Gyurcsa, Tudor Simića i Nejašmića..., a neki novi trener naslijedio bi Dimitrova, Mujakića, Diamantakosa... koje možda ne želi ili koji mu ne trebaju. I tako u krug, jedni drugima u nasljeđe ostavljaju 'svoje' igrače, uglavnom skupo plaćene, koji se ne uklapaju u viziju i planove novih trenera, koji ne znaju što bi s njima. Kao rezultat svega na Poljudu je zaglavila preskupa i nemotivirana momčad, koja ne odgovara ni idejama trenera, ni ciljevima kluba.
Mijenjati ili ne i koga, vječna je dilema klubova u kriznim situacijama. Prikazana igra i rezultati ovoga proljeća najbolji su argument za sve one koji zazivaju korjenite promjene i koji bi potjerali sve, i to odmah, no previše je puta u prošlosti Hajduk mijenjao i nije napravio ništa dobroga da ne bi bilo i puno onih koji su spremni na dodatnu patnju i besane noći, samo da bi se zadržao kakav – takav kontinuitet i prilika da stvari krenu na bolje. I bilo bi im puno lakše patiti kad bi u slaganju momčadi i izboru taktike bilo malo više logike i malo manje lutanja, a u javnim nastupima malo manje arogancije i optužbi, a malo više poniznosti i samokritike.
Od predsjednika do trenera. Nevjerojatno je da jedan ozbiljan klub s jasnom vlasničkom strukturom koja bi o poslovanju i te kako morala voditi računa, živi s toliko nelogičnosti i toliko se razbacuje novcem. I da to ne vide i ne priznaju. Nevjerojatno je da najperspektivniji igrač koji je procijenjen kao budući projekt kluba za prodaju grije klupu, a na na njegovoj poziciji igra igrač koji će po završetku sezone napustiti klub bez odštete... I još k tome igra loše!? Da ima u svlačionici igrače s mjesečnim primanjima u rasponu 1.000 - 50.000 eura!? Da na klupi sjedi stoper od 400.000 eura, a mladom i perspektivnom igraču na istoj poziciji nude deseterostruko manji profesionalni ugovor!?
Nevjerojatno je da Hajduk potpisuje profesionalne ugovore s Teklićem, Delićem, Šegom, Skorupom... koji su na posudbama ili ne dobivaju priliku, a da debitiraju Brnić, Čuić, Blagaić..., koji tek trebaju stasati za prvoligaški nogomet. Na koncu, nevjerojatno je da Hajduk, koji i bez pandemije korone uvijek ima financijskih teškoća, u svlačionici prve momčadi ima 'balast' od barem 2.5 milijuna eura plaća za igrače na koje trener uopće ne računa!? I da za to nitko ne odgovara. Ako ne navijačima, ono barem vlasniku. Budžet Hajduka jest limitiran, ali uopće nije mali, za 20 milijuna eura godišnje navijači Hajduka bi trebali dobivati puno više od ispadanja od Gzire i Gorice, domaćih poraza od Varaždina, i ispraznim opravdanja ''nismo imali sreće''... Hajduk posluje loše, troši previše novca za proizvod i rezultate koje nam iz tjedna u tjedan isporučuju, i u takvoj situaciji netko bi morao preuzeti odgovornost i prekinuti ovu agoniju. Prije svih vlasnik kluba...