Mi u školi skupljamo čepove i tako spašavamo zdravlje djece

Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Već šest godina skupljamo plastične čepove za pomoć i spas bolesne djece. Jedina smo škola u državi koja to radi. Na godinu prikupimo nešto manje od tone čepova, a do sada smo skupili oko pet tona čepova. Paketi s čepovima nam pristižu sa svih strana Hrvatske, govori Snježana Lovrinić, učiteljica talijanskog jezika buzetske Osnovne škole “Vazmoslav Gržalja”, inicijatorica ove jedinstvene i hvalevrijedne humanitarne aktivnosti buzetskih osnovnoškolaca. Učenici šarene čepove svih vrsta prodaju jednom malenom buzetskom poduzeću za preradu plastike. Dogovorena cijena je 1,5 kuna za kilogram čepova. 

- Računajte da je gotovo jedna puna najlonska vrećica čepova teška tek oko jedan kilogram te da za to baš i ne dobijemo puno novca. Nama to nije bitno, važno je da poučimo djecu da se plastika koja bi bila bačena u smeće ponovno reciklira i da tako pomažemo drugima. Sav novac koji prikupimo prodajom čepova dajemo u humanitarne svrhe. Sredstva prvenstveno idu za teško bolesnu djecu - pojašnjava učiteljica Snježana. 

Buzetski osnovnoškolci kažu da je sve počelo još 2008. godine kad su tako, s čepovima, odlučili pomoći svojem malom šestomjesečnom sugrađaninu Davidu Krušvaru koji je tada trebao hitnu transplantaciju jetre u Padovi.

Svi su naši učenici postali dobri ljudi, bez obzira na posao kojim se bave

Nakon toga pomogli su i bivšim učenicima Denisu Muzici te Alenu Beletiću.

- Uplaćivali smo za pomoć djeci na Labinštini, otkud smo dobivali puno čepova. Za 11-godišnjeg nepokretnog dječaka iz Labina lani smo prikupljali novac od čepova za kupnju pokretne rampe kako ga mama ne bi morala nositi na leđima. Taj novac od čepova prvenstveno je namijenjen za pomoć djeci, invalidima i djeci koja boluju od teških bolesti - govori učiteljica Snježana.

U buzetsku školu iz svih krajeva Hrvatske i poštom pristižu paketi s čepovima, što mali, što veći, i gotovo svaki od njih sadrži neku poruku. Najviše ih se je dojmila, govori učiteljica talijanskog, poruka jedne bake iz okolice Rijeke koja s unukom prikuplja čepove i redovito im ih šalje.

Rade ekološka božićna drvca

“Ponosna sam na vas i oduševljena vašom idejom da skupljanjem čepova učite djecu da pomažu drugima”, poruka je to u paketu s čepovima jedne bake iz Rijeke koja je buzetskim školarcima samo poticaj da i dalje nastave skupljati čepove za spas bolesnih.

Ideju o prikupljanju čepova učiteljica Snježana zapravo je donijela iz jednog staračkog doma u Trstu gdje su zaposlenici godinama prikupljali čepove za kupnju opreme za dom. Danas čepove u buzetskoj školi, osim učenika, prikupljaju i njihovi roditelji, bake te prijatelji. Čepove im donose iz dječjih vrtića, restorana i kafića, a nerijetko im nepoznati dobri ljudi ispred ulaza u školu jednostavno ostave vreću punu čepova.

- Djeca se jako vesele svakom čepu, čime pomažemo drugima. Svi nam pomažu, a čepove iz cijele Hrvatske počeli smo učestalo dobivati poštom nakon članka objavljenog u 24sata još prije pet godina. Kad djeca ugledaju novu pošiljku čepova, radost im ozari lica. Zahvaljujemo svima koji su nam do sada slali čepove. Mi i dalje nastavljamo s akcijom. Zadovoljni smo što smo u proteklih šest godina pomogli djeci. Onaj tko želi, može nam poslati čepove na adresu osnovne škole u Buzetu - kaže učiteljica Snježana.

Osim skupljanja čepova, buzetski osnovnoškolci su jedinstveni po mnogočemu. Tako su prošle godine božićno drvo, umjesto da ga posijeku, izradili od praznih plastičnih boca. Pet metara visoka plastična jelka poslužila im je za ukrase, a kad su blagdani prošli, boce su prodali i novac donirali u isti fond od prodaje plastičnih čepova.

- Osnovnoškolsko obrazovanje s moje, možda subjektivne pozicije kao učiteljice i direktorice jedne škole, smatram jako važnim, a vjerujem i najvažnijim. Neću pogriješiti ako kažem da oblikujemo te male ljude. Nekad učiteljicama znam reći da čitave generacije nalikuju na njih i na njihove metode rada. Odgojili smo generacije i generacije različitih zanimanja, ali sam najponosnija što je među mojim sad već bivšim učenicima jako puno dobrih ljudi. A poslije hoće li netko biti pravnik, liječnik, poštar ili ne znam što, nije važno. Bitno je samo da bude pošten i dobar. Veseli me kad ih sretnem nakon mnogo godina sretne i zadovoljne. Osnovnoškolsko obrazovanje je bitno, kao i kad gradite kuću. 

Uče se debatiranju i javnim nastupima

Ako napravite dobre temelje, poslije je sve lakše. Možete je nadograđivati te možete i neboder napraviti. Kao škola smo po puno toga specifični. Osim skupljanja čepova, školskog benda i koječega, od 2006. godine imamo debatni klub, jedini u Istri u osnovnoj školi. Djeca uče debatirati o svim mogućim temama. To bi trebalo snimiti da roditelji vide, ali i da odrasli nekad nauče od djece kako se iznose mišljenja. Nema teme za koju se oni ne pripreme. Mogli bi biti uzor i našim političarima. Mislim kako bi to oni radili kulturnije. Nema tu vrijeđanja, nema svađanja i nema upadanja u riječ. Iznose se samo argumentirane činjenice - govori nam ravnateljica osnovne škole.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku