Osobno mi je žao da se tako javno prepucavaju dva mlada trenera, tako velika rukometaša koji su danas u nekim sasvim novim ulogama,budući da za kvalitetnog stručnjaka na klupi i nije presudno dali si bio velik igrač / npr. Vladimir Štencl,Vilim Tičić,Krešimir Pavlin ili Lino červar i mnogi drugi uspješni treneri i selektori /već dali si talentiran ili ne za vođu ekipe i opservaciju ključnih elemenata u igri vlastite i protivničke ekipe i igrača, sposoban u moru vježbi izabrati najbolje trenažne i situacionih vježbovne zadatke koji će automatiziranjem dovesti do vrhunske igre i rezultata.Po mojem shvaćanju rukometne igre / a 35 godina sam rukometni trener koji je izbacio mnoge rukometaše i rukometašice,kao što su Bruno Gudelj i Andrea Penezić /,ova kvaliteta rukometaša trenutno i nije bila garancija za osvajanje medalje,Pa to je osijetio i sam Zoran Gobac koji i nije najavljivao medalju, budući da je trenutna vrijednost ove momčadi,ali uz puno sreće, samo borba za 3. mjesto na svim budućim natjecanjima ako se nešto bitno ne promjeni u korekciji igre igrača i cijele ekipe. Zašto to tvrdim? Jer mnogi ti igrači nisu od rane mladosti prošli vrhunsku rukometnu školu baziranu na svestranoj rukometnoj tehnici s loptom i bez lopte / npr.Buntić, Kopljar,Lacković,što je od prije poznato i vidi se u našoj igri iz zadnjeg reda tribina.Današnji moderan atletski rukomet je vrlo zahtjevan i traži na svakom milimetru rukometnog terena od svakog igrača pravilnu i pravodobnu reakciju jer su danas vrijeme i prostor ključni faktori za uspješnu realizaciju ponuđene šanse u napadu ili obrani,a ako to nije brušeno od rane mladosti teško je da će se to desiti nekim slučajem na važnim utakmicama.Zato NISU DEČKI KRIVI, nije ni trener toliko kriv, jer vrlo je teško s klupe voditi takve igrače na utakmici i manjeg značaja od ovih, gdje odlučuju "DETALJI" koji se samo odokativno čine kao nijanse! Smjernice budučeg rada morale bi biti zbog budućnosti našeg rukometa vođenje računa o prvoj selekciji igrača za vrhunski rukomet / da zadovoljavaju kriterij karakterno vrijednih igrača spremnih na stalno usavršavanje,kriterij brzine, eksplozivnosti i visine pogotovo na vanjskim ključnim pozicijama i centralnim pozicijama u obrani/, jedinstveni plan i program koji je u praksi provjeren metodičkim odabirom tehničko - taktičkih vježbovnih zadataka sa i bez lopte kojeg moraju provesti do savršenstva s stručnjacima specijalistima za rad s darovitim mladim rukometašima od 8 do 18 god. ako želimo biti selekcija koja može opet biti 1. ili barem 2. ili 3. na važnim svjetskim natjecanjima.Naime,Ivano Balić je van serijski darovit rukometaš / vjerojatno je i dobro trenirao u ranoj mladosti /koji je pokazao svijetu da nema toga što se ne može provesti u igri,/ ja očekujem da će se u budućnosti roditi igrač koji će gimnastičkim saltom s vanjske pozicije drmati po golu nakon njegovih rukometnih bravura / samo na takvoj vrlo zahtijevnoj tehnici igre treba odgajati i buduće mlade rukometaše za seniorski sastav od već od rane mladosti.Jer poput Balića klinaca ima u svakom kvartu hrvatske samo im treba dati adekvatne stručnjake / učitelje rukometa/ s takvim planom i programom koji će ih dovesti do savršenstva.Na tome HRS svakako može mnogo učiniti / dakako i kada je riječ o ženskom rukometu / jer je pokazao da zna kako se osvajaju medalje i postaje olimpijski pobjednik. Skupimo stoga glave jer sve koji vole rukomet,rade u rukometu na ovaj ili onaj način i uz vjernu nam publiku činimo jednu značajnu obitelj rukometaša.To je ključan potez kojeg bi konačno trebao inicirati HRS ili će naš rukomet zapasti u prosječnost kao i ženska selekcija iako imamo talenata za muški i ženski rukomet na svakom čošku.